
Ove je godine puno bolja situacija u vezi s otpadom u mjestu gdje provodim godišnji odmor nego lani. Postoje deset kontejnera za otpad, a prošle su godine bila samo tri. Komunalni kamion dolazi i prazni ih redovito. U proljeće je uz kontejner bilo i zelenog smeća (otpada od šišanja živice), a nisu ga odvozili jer nisu znali kuda s njim. Ministarstvo okoliša nije izdalo točne upute. U međuvremenu su saznali i tek ga nedavno pokupili. No, on je tu izgledao više kao dekoracija (otpad, a ne ministarstvo) pa smo se svi već navikli.

Sada sa svog balkona uočavam novi problemčić. Uz špalir kontejnera već danima stoji WC-školjka (kompletić kao nov, malo rabljen). Stoji tu dva tjedna i na sreću ga nitko ne koristi, ali na nesreću ni ne odvozi. Meni osobno ne smeta, ali mislim da ga baš nije ljepo vidjeti (ni omirisati) jer vlasnik prije demontaže nije temeljito oprao školjku. Možda ga zato komunalci ni ne odvoze. Neka kvaka sigurno postoji.

Mislim ispijajući čokanjče travarice (na ljutu ranu – ljuta trava) što s tim poljskim čučavcem? Jutros je netko odvojio kartonsku kutiju od keramičkog tijela pa se ta zahodska školjka još bolje ističe uz zelene kontejnere. Poruka je jasna. Papir treba baciti u kontejner za papir, metalni kotlić u onaj za metal. Proučavao sam to, ali otvor je premali pa se kotlić ne može ugurati na predviđeno mjesto. Dasku bih još nekako strpao u plastični spremnik (karate-udarcem slomiti po pola). A kuda sa školjkom? Baciti je u more značilo bi da će postati morska školjka. Pa u more ionako ide sve ono što prođe kroz tu istu školjku i vjerojatno osim rijetkim roniocima nikome ne bi smetao ni škodio taj komad keramike. Taj je materijal sličan onome od kojega su pravili anfore. Za takvu akciju bilo bi potrebno nabaviti brodicu ili gumenjak. Ipak, mislim da bi utovariti školjku u auto i odvesti na reciklažno dvorište bilo idealno rješenje kojemu se svi u naselju nadamo.
Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
PS. Prilažem galeriju slika školjki koje su se pogubile na putu do reciklažnog dvorišta. Pun ih je šumarak između Skitače i Labina. Vjerojatno od tuda i stara izreka: 'Sranje kroz gusto granje'. Ipak, možda se u vlasniku spomenutog predmeta probudi ekološka svijest pa kad već ne brinemo gdje će završiti svako naše sranje, (u moru u kojem se i kupamo – da se ne zavaravamo) možemo barem sačuvati šumu, odnosno granje.









