Morao sam stati, samo na minutu. Na prepunom je labinskom trgu imenom glavnog jugoslavenskog komunista već automobila trista. Nalazim slobodno mjesto nedaleko od kancelarija. U pitanju je nužda. Mala. Toliko je i trajalo. Par minuta. Ali komunalni je redar bio brži. Potegnuo je blokom s kaznama brže nego ja zatvarač na hlačama. Na Zelenku je usred mraka zasjala bijela traka. U celofanu. Pa kako i zašto? Deset je sati u noći, mjesto je turističko, parkiran sam po propisu, unutar plavih crta. Pa gdje je sada taj vječno budni komunalni redar? Tražim ga po trgu, ali ne vidi se ništa. Mrkli mrak, gotovo ponoć. Je li to noćni ćuk il netopir? Ma kakvi ćukovi, lutam gradom ne bih li sreo redara. A cijeli gradić u tri koraka prođem. Nigdje nikoga…
Tek mi je ujutro bilo jasno što me snašlo. Nisam dobio kaznu zbog vremenskog ograničenja, nego se na ovom trgu više ne smije parkirati. Nikako. Ni malo, ni puno. Tako govori znak na zidu. Pa otkuda svi oni auti jučer ovdje? Enigma. Nije meni do 500 kuna kazne, reda mora biti. Na tom istom mjestu parkiram već 10 godina. Istina, nisam bio u Istri posljednjih mjeseci, svašta se promijenilo… Brzo se stvari kod nas mijenjaju s loših na gore… Pa da su stavili neke stupiće ili trake s upozorenjem, bar dok se svi ne naviknu. Znak u mrklome mraku slabo pomaže. Ma da su bar uklonili te označene” kućice” za parkiranje Ili da ukinu komunalca u noćnoj smjeni. Pa ni Bandić u metropoli ne naplaćuje parking iza 9 sati navečer. Ovako mi sve ovo miriše na harač. Matematika je jasna. Dnevno trgom prođe tridesetak naivaca po 500 kuna, što je sasvim lijepa zarada.
No, bilo pa prošlo. Kaznu sam pošteno platio i život ide dalje, ali meni ne izlazi iz glave noćni komunalni red u Labinu… Mene je kaznio noćni komunalni redar broj 100. Nije prometni, nego komunalni. Tako piše na papiru. I dok ispijam kavu u Velo kafe i čekam da ugledam tog prometno-komunalnog redara da ga pitam štogod o komunalnom redu i o kazni iznosa trećine mjesečne plaće naplaćenoj u 10 navečer, pitam sam sebe što li rade komunalni redari u Istri po danu? Valjda spavaju, ako noću šetaju po trgu do pola noći. Ili su tu cijelu noć? Možda nije jedan, nego više njih.
Pa ako ih ima 130 samo u Labinu, kako bar neki onda ne vide sve ove divlje deponije i smeće koje ja gledam prolazeći godinama po crvenoj zemlji? Prilažem ih kao dokaz (zajedno sa zemljopisnim koordinatama ako se redari loše snalaze po periferiji). I evo, dok sada gledam te slike, odmah mi je sila… Srećom, puna je šuma odbačenih WC školjki. Ima i papira na tone, guma, lancuna, biduna… Lokalni slogan ovdje glasi: „Neka naša Istra blista.“ Neka! Neka blista trg glavnog komunista, ali pogledajte okolicu punu tragova oholih kapitalista.
Pita li se ovdje itko od komunalnih redara kako se tu uklapa simbol Istre – koza. Ako ju pustite da u ovakvom okolišu slobodno pase, može se otrovati. Svakakvih tu kemikalija ima. I ako ne prošetate po periferiji i ne kaznite vaše sugrađane kojima smeća u šumama nije nikada dosta – koza vam može postati bolesna, može postati roza koza. U nekim dijelovima Italije vaš je posao preuzela koza zvana nostra. Prilažem slike – pametnom dosta.
Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
