Trebalo je samo povećati V12 motor za još 33 posto i dodati lude usisnike za zrak
Bilo je to jednom jako, jako davno, bila su sasvim druga vremena, bila je druga tehnika, bio je potpuno kompletan drugi doživljaj vožnje i života na četiri kotača… Nekad bilo, sad se samo spominjalo…
Nešto slično ovom 16 cilindričnom motoru mogli ste naći samo u automobilu Bugatti Chironu, a danas čak i 12-cilindrični motori ispadaju iz mode. Ranije u prošlom stoljeću, automobili koje su pokretali motori s jako puno cilindara bili su češći, ali s vremenom su ih skupoća izrade, komplicirana izrada i konstrukcija i sve snažniji motori sa znatno manjim brojem cilindara učinili su ih nepotrebnim, a uz to ih je pritisnula i ekologija. Srećom, BMW se ne uklapa u nove trendove, pa je krajem 1980. napravio automobil BMW 750iL (duži međuosovinski razmak) s motorom V16, koji je dobio nadimak “Goldfish”, što je u prijevodu “zlatna ribica”.
Koncept automobil BMW 750iL Goldfish nastao je u to vrijeme kao odgovor na “Zašto ne? U cijelom konceptu dizajnerski su najluđii otvori za zrak na stražnjem boku automobila, a koji su nastali nakon što je mala skupina inženjera unutar BMW-a potajno raspravljala o mogućnosti izrade motora većeg od postojećeg V12 koji je pokretao tada serijski model 750L. Tako je iza postojećeg V12 logično bilo napraviti veći i snažniji V16 motor.
Tako je nastao 6,7 V16 internog naziva ED-173-1, a koji je za trećinu povećan serjski BMW 5,0 V12 motor, dakle dodana su samo još četiri cilindra. V16 motor prvi je put postavljen na dinamometar u siječnju 1988., kada je izmjereno “samo” 406 KS. Iako je ta snaga tada bila zaista nevjerojatna, ovih dana postoje četverocilindrični motori u serijskoj proizvodnji koji ostvaruju toliko (quad turbo W16 u Bugatt Chironu ima i do 1.500 KS). U svakom slučaju, V12 motor je u serijskom modelu automobila 750iL imao 296 KS, što znači da se za trećinu više cilindara dodalo još više snage, dakle linearno.
Ugrađeni u E32 generaciju BMW 750iL, ogromni V16 motor zahtijevao je ozbiljne strukturne promjene u ležištu motora. Naravno, veliki motor bio je i osjetno teži. Također je bio i fizički veći, tako da hladnjaci nisu mogli stati pored motora ispod prednjeg poklopca Serije 7. Stoga je BMW premjestio hladnjake i ventilatore u prtljažnik limuzine – što je zahtijevalo one ogromne, čudne dovode zraka iza stražnjih vrata i nadahnuo nadimak koncepta 750iL. Dodatni otvori u prtljažniku također su izbacivali vruć zrak iz stražnjeg dijela automobila.
No, premda izgled fenomenalno, barem motor, a daleko manje dizajn otvora za zrak, BMW je odlučio kako „Goldfisch“ neće serijski proizvoditi. Tako „Goldfisch“ sada živi samo u BMW kolekciji kako bi podsjećao sve da je BMW mogao izraditi takav motor da je htio.
Davor Kindy
Foto: BMW
Fotogalerija (Kliknite za veći prikaz):
You must be logged in to post a comment.