Pratite frišku kronologiju zbivanja 15.07.2016. koju je preživio fotoreporter Romeo Ibrišević na svojoj koži i koju je dokumentirao i odgovarajućim videom, a cijela situacija koja je opisana spada u rubriku 'Vjerujete li ili ne?' ili kako pokojni Mladen Delić kaže – 'Pa ljudi moji je li to moguće?' Krenimo redom…
1. Sedam sati ujutro već sam na Tulovim gredama (došao iz smjera Gospića i gledam prema Obrovcu. Današnji zadatak mi je snimiti kako bura raznosi opasan otpad (Crveni mulj, otrovno blato nastalo kao tehnološki otpad u proizvodnji glinice nekadašnje propale tvornice Jadral u Obrovcu i hrvatska crna točka mogućeg scenarija ekološke katastrofe) prema Zrmanji..To već dugo planiram napraviti samo sam čekao baš ovu ljetnu buru..Panorama sa Velebita je baš to što mi treba za otvor teme..
2. Točno u 10 sati silazim na cestu koja spaja Zaton obrovački (lijevo) i Maslenicu (desno ). Posao sam napravio i sada gledam kuda da krenem. Dilimu sam riješio tako da mi se baš jela janjetina pa reko idemo ja i Zeleneko lijevo. Prošao sam kraj policijske patrole koja je dremala u hladovini i još mi je bilo čudno kaj oni tu rade kad dere ovakva bura – bilo bi logičnije da su kod birtije. Mislim, valjda love one koji prekrše zabranu prolaska tom cestom. Dvadeset godina je tu ista priča… Ni trepnuli nisu, jer sam bio na drugom traku. Nakon koji kilometar već vidim da se janjci vrte, a nešto niže prema Zatonu obrovačkom vidim veliki dim i krenem prema njemu i shvatim da je to pogibeljno. Želim napraviti dobro djelo i vraćam se prema onim policajcima u hladu, ali su oni netragom nestali.
Ok imam i ja drugog posla nego glumiti heroja… Pa kada sam već bio u tom smjeru ne vraćam se više prema janjcima nego mislim da odem do ulaska na autoput pa domeka.. Tik iza table Jasenice eto onih policajaca koji okreću ljude na cesti. U međuvremenu su zatvorili Sveti Rok, pa sada svi kreću put Zatona i prema Gračacu. To sam slutio, ali nisam bio baš siguran. No ovi dečki su dobili dojavu da je tamo požar, pa sve vraćaju – pojma nemam kuda…Ja im govorim za požar, a oni meni neka produžim… Kuda? Nisu rekli ni hvala ni dobar dan (kad nije dobar), ni mu ni bu – nego samo vozi…U međuvremenu zovem kolegicu Dubravku Družinec koja zove HAK i vatrogasce pa mi javlja da će uskoro sve biti u redu. Ja joj kažem neka zove i policiju da regulira promet oko požarišta, jer je tamo nastao krkljanac.
.
3. Kada sam shvatio da nemam kuda – na autoput ne mogu, kod janjetine gori – a ja pitam policiju da me puste od kuda sam i došao – prema Tulovim gredama… Ne puštaju. Ja ih kumim i molim pokazujem novinarsku iskaznicu i kažem da – nisam ni trebao ići do njih (kad sam budala)… Ne puštaju… Vidim da ću ovdje morati ostati do sutra – pa onda kao i neki pametniji (domaći) uz policiju hrabro naprijed. Ali, Zelenko je previše uočljiv…
.4. Uz rotirku me stiže ruka pravde – kazna 500 kuna (za vožnju cestom koja je zatvorena i obavezan povratak na mjesto s kojeg sam zbrisao… Naravno da nisam micao auto dok organi nisu izgubili živce i da sam se popeo rimskom cesticom s koje su također silazili svi oni koji su zapeli kod Sv. Roka na ličkoj strani… Zato i pišem ove retke, jer oni koji su poštovali red i zakon i dalje stoje u kilometarskoj koloni i čekaju da čuju što ce reći Vakula…
P.S. Danas su javili na vjestima da je iz policijske škole izašo 200 novih kadrova. Imali su stroge provjere psihofizičkih sposobnosti i vijesti govore da nisu svi prošli. Ova dva od jutros (potpis na prekršajnom nalogu) sigurno su imali debele veze. Sutra je subota – udarni vikend, bura neće stati, turisti od jučer i ovi koji navale… Tko ne mora neka ne putuje!
