Godinama gledam isti prizor. I zimi i ljeti sve veća hrpa smeća na istom križanju. Ponekad objavimo 'drugarsku' kritiku, ponekad se nakon toga pojave kamioni komunalnog poduzeća , odvezu sav taj otpad, nekoliko dana je mir, a onda sve ispočetka. Ovih dana gledam vrijedne djelatnike Holdinga kako upravo na spomenutom križanju (Medpotoki – Jankomir ) sade cvijeće, uređuju križanje… I dok jedni rade svoj posao na istom raskršću neki drugi imaju iste stare navike.
Vjerojatno noću istovare sve što im u kući ili oko nje smeta. Stare zahodske školjke, pribor za ličnu higijenu, televizore lampaše , stare lancune, bidune, stracune – svakakvim smećem raskršće pune… Pratim situaciju iz prikrajka. Čas mi se čini da su brži ovi iz Holdinga , a onda sutra vidim – dostigli ih komunalci ilegalci .Mislim si nešto .ako ovi cvjećari odu na kolektivni godišnji za tri tjedna, ilegalci će smećem zatrpati ovaj kružni tok. Garantiram.I mam i slike od prošle zime kada tuda niste mogli proći bez terenca.
Razmišljam da upravo ovdje instaliram tri Nikona D4 na stupove javne rasvjete. Okidaju svakih 10 minuta i danju i noću. Rezolucija 24 milijuna piksela. Ne samo da će se vidjeti registracije i lica 'ekologa' – vidjet će im se i duša… Pa onda s njima na sud. Kazna bi se odredila prema kubikaži vozila koje bi nakon 'akcije' išlo na javnu dražbu i sigurno nikada nitko od 'talenata' više ne bi ni prošao ovim raskršćem. Onaj koji ipak ne bi shvatio takvu odgojnu metodu mjesto bi mu bilo baš tu – u Jankomirskoj ulici broj 11u Psihijatrijskoj bolnici.
Hmmm. Muči me jedino pravosudno pitanje. Jedom mi je jedan sudac (podaci u redakciji ) rekao da su sve ove moje slike snimljene nezakonito. Jer, nisam pitao osobe smijem li ih slikati. Kao, oprostite gospon istovarujte polakše i namjestite se ljepše. Lijevi profil vam bolje stoji.Uglavnom ispalo je da, slika nije dokaz na sudu . Pa ja sam fotoreporter – živim od slika – pokušao sam uključiti logiku.. Svi ovi koje sam snimio rade nešto nezakonito. A ja sam sudac – reče on i diskusija je bila završena. A možda je čovjek u pravu – tko nama običnim građanima daje za pravo da se pačamo u ono što nam nije posao.
Što bi se dogodilo kada bi svatko kome se prohtije pazio na ove što odbacuju sve što im ne treba, tamo gdje im se prohtije? Vjerojatno bi sudac (zajedno s komunalnim redarom) ostao bez posla.Priznajem da bi i ja imao više vremena za pametnije stvari nego zabadati nos u tuđe smeće. No, bez brige časni suče – to je čista utopija, baš kao i moja nada da ću ovim križanjem ikada prolaziti bez pogleda na tuđu zahodsku školjku ostavljenu kraj semafora na putu do psihijatrijske bolnice.
Piše i snima: Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
