Ovih dana svi broje turiste: one na moru, kopnu i u zraku. I ministar turizma broji svakog turista te je rekao da ih ove godine ima više nego lani. Vozeći se cestom D1, brojio sam kante za smeće i glasno razmišljao ima li tih turista stvarno previše ili kanta za otpad premalo. Tko će znati? Bliži se dan kada će uprava Nacionalnoga parka Plitvička jezera proglasiti milijuntog sretnika koji je došao uživati u čistoj prirodi. Mili Bože, koja je to lova ako znamo da ulaznica košta 180 kuna (ulaznica je doprinos trajnoj zaštiti i uređenju Nacionalnoga parka Plitvička jezera – tako barem piše na njoj).
Obzirom na to da su 90% posjetitelja stranci, sigurno će se uskoro postaviti manje košarice za otpad. Manje košarice, ali zato puno veće table s prigodnim natpisima: “U prirodi Lijepe naše ne ostavljajte ništa osim svojih stopa i svoje love, a svoje smeće nosite sa sobom”. Sve to valja istaknuti na velikim tablama uz ceste na ruskom, kineskom, bugarskom… Ovakvi mali natpisi o zabrani bacanja smeća po livadama ni uključivanjem mozga neće biti od koristi. Stranci ih ne razumiju, a još su i na odmoru pa ne mare za natpise.
A naši domaći mozgovi odavno su isprani… Mnogi su “odliveni”. Neki su svoj prodali kada su se nudile dvije marke za kilogram. Danas čujem da je i ta cijena pala, barem tako govore sve svjetske agencije koje mjere pamet. Glede ekologije, kod nas je sve po starom – svi se osjećamo high, mozak bye-bye…
Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
You must be logged in to post a comment.