Škoda 130 LR (1984.) – zadnji model Škoda Motorsporta sa motorom smještenim straga

Rally automobil konstruiran da zadovolji propise poznate Grupe B s velikim slobodnim prostorom za tehničke prilagodbe u odnosu na serijske modele
– Ladislav Křeček i Bořivoj Motl osvojili su ukupno 6. mjesto sa Škodom 130 LR na Rally San Remo 1986. – najbolji rezultat za Škodu do tada
– Ukidanjem Grupe B krajem 1986. godine okončana je kratka međunarodna karijera modela LR
– Modeli 130 LR i 130 L/A bili su zadnji Škodini rally automobili s motorom straga
Jedva desetljeće nakon premijere kultnog kupea Škoda 130 RS, sljedeća generacija rally automobila iz Mlade Boleslavi bila je Škoda 130 LR i to 1980-tih, kada su automobili Grupe B dominirali svjetskim rallyom. Proizvođač automobila iz Mlade Boleslav imao je odličan automobil i talentirane vozače koji su u to vrijeme bili rame uz rame s najboljima. No, Grupi B u rallyju nije bilo suđeno, pa je zbog niza teških nesreća na kraju brzo došlo do potpunog ukidanja te grupe. Škoda 130 LR također je započela u Grupi B u sjeni nekih zaista vrhunskih automobila tog vremena poznatih proizvođača. Unatoč znatno nižoj snazi u usporedbi s drugima, postigao je veliki uspjeh u odnosu na konkurenciju. Sa motorom smještenim straga i pogonom na stražnje kotače, Škoda 130 LR imala je relativno nekonvencionalan dizajn u usporedbi s modelima konkurenata. Jedino vozilo na stazi sa sličnim tehničkim dizajnom bilo je Porsche 911.

Razvoj 130 LR -a počeo je nakon što je eliminacijom Grupe 2 okončana duga, uspješna karijera modela 130 RS. Zadatak je bio osmisliti nastavak za Śkodu 130 RS, jer je homologacija gotovo istekla. Ujedno je cilj bio predstaviti vozilo temeljeno na serijskom automobilu Škoda 105/120. Novi automobil trebao je biti još lakši, brži i upravljiviji od svog prethodnika. Da bi to postigli, dizajneri u Škodinom odjelu za motosport došli su do nekoliko inovacija. Motor obujma 1,3 litre dobio je novu osmokanalnu glavu motora izrađenu od aluminija. To je izvedeno iz razvoja pogonskog sklopa za Favorit; uskoro uspješni model koji je bio u pripremi u to vrijeme. S dva Weber DCOE dvostruka rasplinjača, motor je razvijao 130 KS, što se prenosilo na stražnje kotače putem petostupanjskog mjenjača i samoblokirajućeg diferencijala. 130 KS bilo je posebno impresivno zbog male težine praznog vozila Škoda 130 LR od samo 730 kg. Poklopci i vrata izrađeni su od aluminija; bočni prozori, a kasnije i stražnje staklo izrađeni su od makrolonskog pleksiglasa. Sve što nije bitno uklonjeno je iz vozila, dok je zaštitni okvir od lakog metala tvrtke HEIGO štitio putnike.

Radi poboljšanih upravljivosti, 130 LR imao je novu stražnju osovinu s izmijenjenom kinematikom. To je omogućilo podešavanje razmaka od tla i ugradnju zaštite, Osim toga, promijenjen je prednji ovjes te su izvršene prilagodbe kočionog sustava. Prednji kočioni diskovi su hlađeni, a disk kočnice su korištene na stražnjoj osovini – još jedna tehnička inovacija. Omjer prednje i stražnje kočnice mogao se podesiti, a ugrađena je i vrhunska hidraulična ručna kočnica. Homologacija modela Škoda 130 LR ili testiranje serije od 200 šrimjeraka od strane Međunarodne automobilske federacije (FIA) održana je u tvornici Vrchlabí 19. prosinca 1984. LR je na rally krugu debitirao već u veljači. sljedeće godine, naravno s ciljem nadogradnje na mnoge uspjehe svog prethodnika. Na svom prvom nastupu, rallyju Valašská zima 1985. godine, Škoda 130 LR završio je na prva tri mjesta zahvaljujući vozačkim timovima Křeček/Motl, Haugland/Bohlin i Kvaizar/Janeček. Škoda 130 LR postigla je prvi veliki međunarodni uspjeh na slavnom britanskom RAC Rallyju krajem 1985. godine, gdje je norveški vozač John Haugland završio ukupno 15.. Sljedeći veliki trijumf dogodio se sljedeće godine na mitingu Acropolis, jednom od najtežih mitinga na svijetu. Dvojac Ladislav Křeček/Bořivoj Motl osvojio je svoju klasu i osvojio ukupno 13. mjesto. Čak su uspjeli nadmašiti ovaj rezultat na reliju San Remo 1986. godine, kada su ukupno zauzeli šesto mjesto. Najveći uspjeh bila je pobjeda austrijskog vozačkog tima Gerhard Kalnay/Günter Tazreiter u ukupnom plasmanu Turskog relija Marlboro Günaydin. U ovoj rundi Europskog prvenstva Škoda 130 LR daleko je nadmašila Peugeot 205 Turbo 16, Audi Quattro, MG Metro 6R4, Renault 5 Turbo i druga jaka vozila na terenu.

Nakon niza nesreća sa smrtonosnim ishodom tijekom sezone 1986., FIA je najavila kraj utrka Grupe B pred kraj sezone, što je zapravo označilo kraj međunarodne karijere 130 LR. 130 LR nastavio se natjecati još dvije godine na državnom prvenstvu i u tadašnjem Kupu mira i prijateljstva, gdje je dvojac Pavel Sibera/Petr Gross osvojio posljednji naslov prvaka u automobilu sa stražnjim motorom u sezoni 1988. godine. Tijekom tog razdoblja, radni tim već se natjecao na međunarodnim utrkama s automobilima Škoda 130 L izmijenjenim za skupinu A s blagim prilagodbama. Istodobno je bila u tijeku proizvodnja novog Favorit hatchbacka s motorom sprijeda, a konstruktori su se usredotočili na razvoj novog rally automobila s pogonom na prednje kotače. S obzirom na veliku količinu rally skupova, do danas je preživjelo vrlo malo od nekoliko stotina proizvedenih 130 LR automobila (uključujući 200 homologacijskih vozila, 20 trkaćih automobila i nepoznati broj vozila modificiranih prema 130 LR specifikacijama). Zbog sve većeg interesa za rally automobile iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, originalni tvornički automobil 130 LR danas su u rijetkosz i za njima je velika potražnja među kolekcionarima, a takva im je astronomska i cijena.

Škoda
Foto: Škoda