Naljepši pogled na Zagreb pruža se sa Sljemena gdje se za vedrih dana vidi sve do Kleka. Promatramo tu panoramu već desetak godina i uvjek me zabljesne isti bijeli refleks. Blješti naročito u jesen kada se vidici lakše probijaju kroz sljemenske bukve . Svake godine refleks je sve dalje i malčice u drugom položaju. Ovaj vikend pronašao sam vremena i hrabrosti skotrljati se istom strminom kojom se tko zna kada kotrljala i ova 'peglica'. Nagledao sam se ovakvih prizora, hvala na pitanju na tisuće, ali ipak me nešto štrecne kod ovakvih prizora… Ipak smo na Sljemenu, tik do Medvedgrada i Oltara domovine spomenika palim hrvatskim vojnicima u Domovinskom ratu. Tko zna tko ju je i kada ovdje 'instalirao'?
Dilema mi je jedino da ovu hrpu lima prepustim prirodi da je reciklira? Potrajalo bi vjerovatno kraće nego što će trebati nama da svatimo da su frižideri, 'veš mašine', televizori i auto-olupine šumi teško probavljiva 'hrana'. Baš i zbog toga smo i pokrenuli akciju 'Očistimo Hrvatsku od auto olupina', pa je red i da ovu 'ljepoticu' da tako kažemo 'speglamo' u CIOS-ovo reciklažno dvorište. Na Sljeme, na Sljeme – noga već sama beži!
