Fiatov koncept Ecobasic pokazuje kako je gradski automobil budućnosti izgledao 1999. godine. Tada se tvrdilo kako bi automobil mogao biti jeftin i ekološki prihvatljiv
U kasnim 1990-ima, Fiat je odlučio dokazati da se jeftino i ekološki ne isključuju. Tvrdilo se kako bi automobil mogao imati i inovativni koncept Ecobasic koji ima podijeljena mišljenja i koji je napravljen za uvid u budućnosti.
Fiat je u potpunoj tišini predstavio Ecobasic na Salonu automobila u Bologni 1999., koji je još uvijek bio velika stvar prije 24 godine, a ponovno ga je prikazao na Salonu automobila u Ženevi sljedeće godine. Njegova visoka silueta privlačila je pozornost, a to je bio samo početak. Pogledom bliže otkrio je da je njegov prednji dio dobio prozirnu masku koja korisnicima omogućuje dodavanje ulja, rashladne tekućine, tekućine za brisače ili povećanje baterije.
Audi je tada primijenio slično rješenje za svoj A2. Imao je jedna vrata na vozačevoj strani, dvoja na suvozačevoj strani i proziran otvor naglašen parom horizontalnih svjetala. Dugačak je 3.497 mm, širok 1.709 mm i visok 1.468 mm, što su dimenzije koje su ga činile oko 5 cm višim, 7,6 cm širim i 2,5 cm nižim od modernog modela 500.
Ecobasic je konceptni automobil, preteča kompaktnog automobila sutrašnjice, kako ga je vidio Fiat 1999. godine. Troši manje od 3 l/100km, malo košta, svestran je, jednostavan za korištenje i prijateljski nastrojen prema okolišu, s izvrsnim performansama. Sve karakteristike koje je teško pomiriti, a koje su postignute samo ponovnim osmišljavanjem proizvoda, načina na koji se proizvodi, distribuira i prodaje.
Kako bi se postigla iznimna potrošnja goriva od samo 2,9 l/100km dizela, Ecobasic je lagan (samo 750 kg) i aerodinamičan (Cd tada postavlja rekord za svoju klasu od 0,28), ali prije svega pokreće ga motor koji je šampion u uštedi novca. To je mali četverocilindrični 1.2 JTD druge generacije, izuzetno štedljiv zbog svoje veličine, koja je manja od konvencionalnih dizelskih motora, Multijet ubrizgavanja i robotiziranog mjenjača.
Održavanje što nižih troškova proizvodnje bio je prioritet, pa je Fiat upotrijebio plastičnu karoseriju obojanu bojom tijekom proizvodnog procesa i montirao ih na čeličnu konstrukciju, konfiguracija koja je slična Smart ForTwo. Dizajnirani su za recikliranje na kraju životnog ciklusa automobila. U unutrašnjosti, putnici su bili počašćeni jednostavnim dizajnom koji pruža samo osnovno. Vozač je sjedio ispred četverokrakog upravljača, dok su brzinomjer i mjerač goriva integrirani u polugu koja je izvirivala iz središta armaturne ploče. Rulica automatskog mjenjača, pregršt gumba i kontrole bili su poredani ispod njega.
Zaobljena hauba pričvršćena prema dolje pokrivala je 1,2-litreni četverocilindrični turbodizel razvijen posebno za Ecobasic. Prikazana je Fiat Multijet common-rail tehnologija, koja je obećavala poboljšanje uštede goriva bez ugrožavanja snage. Na papiru je upravo to i postignuto. Motor je razvijao najveću snagu 61 KS pri 3.500 o/min, što je bila respektabilna brojke za talijanski gradski automobil proizveden u kasnim 1990-ima. Fiat je rekao da s mjesta do 100 km/h ubrza za 13 sekundi.
Fiat je čak (pre)optimistično najvio da planira serijsku proizvodnju od 200.000 komada Ecobasica godišnje, te kako bi mu cijena bila oko 5.000 5.000 eura, što je cijena koja bi ga učinila jednim od najjeftinijih novih automobila prodanih u Europi. No, uobičajeno u tim godinama kod Fiata, od svega nije blo ništa, te je Ecobasic ostao u fazi koncepta, ali neke od njegovih inovacija stigle su do serijke proizvodnje. Njegov razvoj koštao je 5 milijuna eura, pa bi ga bilo šteta ostaviti na tavanu.
Iskoristivši svoju kratkotrajnu vezu s General Motorsom, Fiat je fino ugodio Multijet tehnologiju prototipa i ugradio ga u 1,3-litreni turbodizelaš koji je, čudnim igrom sudbine, debitirao u konceptu Opel Eco Speedster iz 2003. Dosegao je proizvodnju sljedeće godine ispod haube renoviranog Punta i proširio se po drugim vozilima tvrtke tijekom 2000-ih. I General Motors ga je koristio.
Cjelokupni dizajn u konačnici nije napredovao dalje od ploče za crtanje. Vjerodostojne glasine su tvrdile da će to utjecati na drugu generaciju Pande koja je trebala izaći početkom 2000-ih, a nasljednik Seicenta trebao je stići otprilike u isto vrijeme. Prvi nije dijelio više od vrlo nejasne, prolazne sličnosti s Ecobasicom, u dobru i zlu. Drugi projekt je odgođen, a nasljednik Seicenta stigao je tek 2007. Nije izgledao nimalo poput Ecobasica; bio je to moderni 500 koji se još uvijek prodaje diljem Europe.
Koncept Fiat Ecobasic stiliziran je pod istim vodstvom kao i zloglasni Fiat Multipla, pa se može smatrati hrabrim, uzbudljivim novim oblikom ili nevjerojatno ružnim dizajnom, ovisno o tome kako ga dožvljavate. Ali kao i Multipla, Ecobasic je bio inovativan automobil s nekim vrlo pametnim značajkama. Imao je ultranisku potrošnju goriva i ultranisku cijenu. Kada bi se lansirao danas, koštao bi otprilike isto kao i njegov najjeftiniji moderni rival, Dacia Sandero.
Davor Kindy
Foto: Fiat
You must be logged in to post a comment.