U današnjem videu isprobavamo iznimno jeftino električno vozilo Best June Pony od točno 4.800 dolara koje djeluje nestvarno, ali eto vozi i stvarno je zabavno…
Svakako moramo odmah na početku istaknuti kako je video i tekst iz SAD-a. Zanimljiva je priča kako se kineski mali automobil Best June Pony kupljen na internetu, točnije TEMU, našao u Americi. Koja luda kombinacija, a vodite računa kako je komentar iskustva vožnje biti s američkog gledišta, ali zanimljivo je i za nas u Europi.
Automobili su stekli reputaciju „ubojica bogatstva” u Americi; budući da prosječan Amerikanac mjesečno troši 965 dolara na troškove vezane uz svoje vozilo, To doista čini velik dio budžeta većine ljudi. Stoga, kad se vidi da postoji automobil koji se prodaje za samo 5,000 dolara, odluka je donesena. Kupljen je i isproban automobil na internetu smiješne niske cijene, pa da vidimo valja li čemu. Automobil je kupljen i provozan te objašnjeno zašto ga ne može kupiti u SAD-u.
Pogledajmo pobliže ovo vozilo. Riječ je o potpuno električnom automobilu, no s obzirom na cijenu, snaga nije ništa posebno, a ne treba očekivati ni luksuz. Unutrašnjost ima sjedala presvučena tkaninom i puno plastike. U ovom cjenovnom rangu bilo bi nemoguće ugraditi kožu ili nešto luksuznije; to jednostavno ne bi bilo izvedivo. Automobil ima mnogo fizičkih tipki, kao i grijanje te klima-uređaj. Straga se nalazi mala klupa na koju mogu sjesti dvije osobe, a sjedala se mogu i preklopiti, čime se dobiva prostor sličan onome u hatchbacku.
Iznenađenje je što uopće postoji zaslon osjetljiv na dodir za tako malo novaca. Kad pritisnete kočnicu, čini se kao da se mijenja tlak zraka. Automobil ima mnogo tipki. Još jedna stvar koju vrijedi spomenuti jest da automobil ima električne podizače stakala – što je kod nekih novih vozila inače dodatna oprema.
To je lijepo vidjeti; nismo bili sigurnu – s obzirom na cijenu, pomislili smo da možda neće imati tu opciju. No, ovdje nemate jedan, već dva zaslona – tu je mali uređaj nalik iPadu, vjerojatno za reprodukciju glazbe. Naravno, sve je na mandarinskom, pa se nitko ne snalazi najbolje. Pretpostavljamo kako je riječ o nekoj vrsti sustava za zabavu, a tu je i mnoštvo fizičkih tipki. Stražnja klupa nije prostrana, ali barem postoji – to ne bih očekivali u vozilu od 5.000 dolara. Straga je prilično tijesno.
S druge strane, ako je to vaš automobil, vjerojatno nećete sjediti straga. Ipak, osjećaj je bolji nego u kupeu jer je strop nešto viši. Tu je i mali bočni prozor – možda čak i veći nego kod većine sličnih modela. Zapravo, iznenađeni smo što stražnja klupa uopće postoji.
S obzirom na cijenu… Ima li Smart četiri sjedala? Doseg ovog vozila iznosi oko 100 milja (cca 160 km), što je logično za ovu cijenu, budući da samo baterija za električno vozilo može koštati između 10.000 i 15.000 dolara. Dakle, ne možete očekivati veliki doseg kod vozila koje košta 5000 dolara.
Otpuštamo ručnu kočnicu i prebacujemo mjenjač u način vožnje (Drive). Evo, ovo su prvi dojmovi. Da, osjećaj je kao u električnom vozilu. Pomalo podsjeća na vozilo za golf, ali čim izađemo s parkirališta, pritisnut ćemo papučicu gasa do kraja. Vidjet ćemo kako ubrzava. Imamo osjećaj da sjedimo prilično visoko. Onaj čovjek nas gleda kao da se pita: „Što je ovo, pobogu?”
Evo, pritišćemo gas – papučica je do kraja na podu. Mislim, nije baš išao tako brzo. Naši bi automobili postigli brzinu od nekih 70 milja na sat za tren. Ali dobro, nije to najsnažniji auto na svijetu, košta 5000 dolara. Popijte piće svaki put kad to kažemo, jer jednostavno ne možemo vjerovati da košta 5000 dolara, ili možda 4800.
Da. Iskreno, ne biste mogli imati ovakav auto u Los Angelesu jer biste bili opasnost na autocesti vozeći tako sporo. Mislimo da navode najveću brzinu od 62 milje na sat. Ljudi u LA-u obično voze, ne znam, 70 do 80 milja na sat? Da, čini nam se da bi lako mogao postići tu brzinu, a da ne možeš doći do nje, bilo bi pomalo zastrašujuće. Ipak, ako živite u predgrađu i samo se vozikate okolo – treba vam nešto za svakodnevne obaveze, odlazak u trgovinu ili teretanu.
Da, ovo je odlično, potpuno električno vozilo. Ili ako imate kuću za odmor i želite tamo ostaviti auto – ovo je jeftina opcija. Ne želite platiti 20 ili 30.000 dolara za automobil. Ovo bi bilo savršeno… Čekaj, zašto nas sad odjednom strah? Vjerojatno zato što razmišljamo o sigurnosti, sad kad smo to spomenuli. Zapravo, što bi se dogodilo kad bi nas netko udario? Prilično smo sigurni da sjedimo točno iznad motora i baterije.
Pitamo prolaznika – “Pogodite koliko košta? Znam da je čudno, nikad nećete pogoditi – samo pokušajte nasumično nagađati. Košta 4800 dolara. Nije li to ludo? Prolaznik je pretpostavio 20.000 dolara. Iskreno i mi bismo toliko pretpostavili. Pomislili bismo na cijenu nekog malog gradskog auta, ali dobili smo i kompliment na njegov račun. Ženski spol je zbog boje i izgleda u pravilu govorio – “O, preslatko! Baš slatko.” Kamo god smo se vozili, auto je privlačio puno pažnje. Zove se „Best June Pony”. Košta 5000 dolara. Nije li to ludo?
Svidio im se, jer je jednostavno sladak; pomalo podsjeća na „bubu” (Volkswagen Bubu) ili vozilo za golf. Djeluje nekako neozbiljno i… jednostavno je smiješan. Zamislite da vidite ovo čudo kako se vozi po parkiralištu trgovačkog centra – izgleda tako blesavo da nas nasmijava do suza! A i osjećate se tako izloženo zbog ovih prozora… ima nešto u tome, baš je zabavno.
Dakle, ovaj je automobil dobio „zeleno svjetlo” od šire javnosti. Ljudima se svidio. Iako ga možda ne bi kupili za sebe, svima je djelovao slatko. Pitanje je, zapravo je li ovaj automobil bolji od rabljenog vozila koje možete kupiti za otprilike 5000 dolara? Jer, po ovoj cijeni jednostavno ne postoji usporediv novi automobil. No, je li bolji od rabljenog automobila za 5000 dolara? Ne znamo.
Nismo baš sigurni. 5000 dolara? Rabljeni automobil za taj iznos vjerojatno će uskoro zahtijevati određena ulaganja u održavanje. Većina automobila koje smo pronašli za 5000 dolara, a koji imaju uredne papire, prešla je više od 100.000 milja (oko 160.000 km). Mnogi su blizu brojke od 200.000 milja. Dakle, troškovi održavanja su neizbježni. Čini nam se da bi u tom cjenovnom rangu održavanje moglo koštati više nego kupnja potpuno novog automobila. Znate, postoji koncept „jednokratne” mode; čini mi se da ulazimo u novu eru „jednokratnih” automobila.
Dakle, pitanje glasi: koliki su troškovi popravka u usporedbi s cijenom kupnje novog vozila? To je dobra primjedba. U slučaju prometne nesreće – mislim, u SAD-u su svi automobili puno veći – ovo bi vozilo vjerojatno vrlo lako bilo potpuno uništeno, a popravak bi bio iznimno skup. To je pomalo poput „brze mode” (fast fashion), ali za automobile, a zapravo ne volimo taj koncept.
S druge strane, imati ovako jeftin automobil moglo bi biti praktično za svakodnevne odlaske na posao ili obavljanje obaveza. Za duža putovanja bio bi užasan, ali je zato puno pristupačniji, a vjerojatno bi i osiguranje bilo jeftinije. Možda bi to bila dobra opcija za nekoga tko živi u gradu prilagođenom pješacima i ne vozi često, ali mu automobil povremeno zatreba. Sviđa nam se što je tako malen i jednostavan za manevriranje. Ako imate malu garažu, bez problema će stati u nju. Okretanje polukružno je iznimno lako – dovoljne su otprilike dvije prometne trake.
Sjetimo se svog prvog automobila. Kupljen je Ford Focus iz 2003. za 3000 dolara. Bio je rabljen, motor je izdržao oko dvije godine i onda je „krepao”. Ovdje barem dobivate novi automobil, pa biste očekivali da će potrajati dulje od dvije godine. Ipak, tko zna? Nemamo nikakvih podataka o povijesti ili pouzdanosti ove tvrtke.
Pronašli smo videozapise s testiranja sudara na kineskoj web stranici tvrtke D-car, ali tim sadržajima u SAD-u nemamo pristup. Očito je da ovo vozilo vjerojatno zadovoljava tek najosnovnije sigurnosne standarde. Da. A budući da je riječ o Kini, oni mogu proizvesti sve vrlo jeftino. Mislimo, u SAD-u nikad ne bismo mogli proizvesti automobil po ovoj cijeni. Nikako.
Zanimljivo je voziti ga jer imate osjećaj da se osjeti svaka, pa i najmanja neravnina. Kad prijeđeš preko rubnika ili nečeg sličnog, čini se kao da cijeli auto udara podvozjem o tlo. I opet se vraćamo na tu cijenu – mislim, što drugo očekivati? Da, ali svejedno je vrlo zanimljivo. Također, prilično je bučan; čuje se sve što se događa vani. Čuješ sam auto, čuješ cestu…
A kotači su, čini mi se, od 12 inča, pa… takav je kakav jest. Najviše nas iznenađuje to što izvana izgleda tako maleno, a zapravo straga ima dva sjedala. Čovjek bi pomislio da je to samo mali dvosjed.
Iako je ovaj automobil vrlo jeftin, mnogi drugi modeli iz Kine zapravo ne djeluju tako jeftino – dapače, prilično su kvalitetni. Upravo je to jedan od razloga zašto ih nemamo u SAD-u; potpuno bi potukli konkurenciju jer im je trošak proizvodnje znatno niži. Kad bi se prodavali u SAD-u, za istu bi se cijenu mogao dobiti puno bolji automobil, nego bilo koji drugi automobil proizveden u SAD-u.
No, kao što vjerojatno znate, carine na automobile iz Kine iznimno su visoke. Riječ je o carini od 100 %, a može dosegnuti čak 145 % ili čak 245 %. Dakle, situacija je takva da tvrtki jednostavno nema smisla uvoziti ih. Druga stvar su sigurnosni standardi. Koliko nam je poznato, „Pony” nema sigurnosni certifikat niti odobrenje za američko tržište. Zapravo, kad bolje razmislite, on je osmišljen za gradove s užim prometnicama i većim brojem manjih automobila.
Moramo priznati da je pomalo zastrašujuće voziti ga po SAD-u. Što vi mislite o „Ponyju”? Biste li ga kupili? E pa, ako je odgovor potvrdan, žao nam je što vas moramo razočarati, možda jednog dana u budućnosti ćete ga moći kupiti.
Davor Kindy/Shelby Church
Foto: Screenshot YouTube
FOTOGALERIJA: Kliknite na fotografijuza veći prikaz
