Chaparral automobili slabo su poznati kod nas čak i kod odličnih poznavatelja povijesti automobila. Ove automobile konstruirala je tvrtka Chaparral Cars koja spada u pionire američke automobilske industrije kada su u pitanju natjecateljske momčadi i natjecateljski automobili, pa je to ujedno i glavni razlog zašto ga naši ljubitelji automobila uglavnom ne poznaju. Tvrtka Chaparral Cars je sama razvijala, konstruirala i proizvodila natjecateljske automobile u razdoblju od 1963. do 1970. godine. Osnovali su je 1962. godine Hap Sharp i Jim Hall, američki vozači Formule 1. Tvrtka je dobila ime po tada dobro znanoj “chaparral bird”.
U velikom broju napravljenih automobila ove tvrtke ovom prilikom izdvajamo trkaći automobil Chaparral 2J koji je svojim oblikom i cijelom konstrukcijom svakako neuobičajeni automobil. Pogledajte ga na fotografijama i sve će vam biti jasno. No, nije samo neobičan izgled izvana, puno neobičnog se krije i ispod karoserije. Na nisko postavljenu šasiju postavljena je plastična karoserija te sve skupa stvara dodatni potisak vozila na tlo, poznata pod pojmom “ground effect” koji stvara puno veću downforce silu i drži vozilo prilijepljeno za podlogu, a ta tehnologija omogućava I znatno manje stražnje krilo na bolidu. To je tehnologija aerodinamike koja se tek kasnije pojavila u natjecanju Formule 1, ali je ubrzo zabranjena zbog sigurnosnih razloga u ovom natjecanju.
Dva ventilatora izvađena iz tenka i prilagođena ovom vozilu ugrađena su na repu vozila, a za pogon je korišten dvotaktni dvocilindrični motor. Kako to uvedena aerodinamična tehnologija tog vremena traži vozilo je dobilo suknjice (skirt) kako bi se potisak vozila na tlo održao i povećao (downforce) koje su bile izrađene iz leksana i dodirivale su samu podlogu na obje strane i stražnjeg dijela vozila. Bile su povezane sa sustavom ovjesa tako da je donji rub suknjice održavao istu udaljenost od podloge od 2,54 centimetra kako bi se kontrolirala povećana G sila i poništili loši utjecaji nastali zbog loše podloge po kojoj se vozi. Tako postavljene “suknje” napravile su posebnu zonu uz pomoć rada ventilatora, te je stvaran vakuum te je dobivena downforce sila od 1,25 do 1,5 G u slučaju da je vozilo maksimalno teško, sa svim tekućinama, rashladnim sustavom, gorivom i uljem. Rezultat je ogroman potisak i bolje ležanje vozila na asfaltu, jer kotači su se naprosto lijepili za podlogu. Tako je postignuta bolja upravljivost, bolja stabilnost, veća brzina u zavojima i najveća brzima. Otkako je taj sustav napravljen s manjim pritiskom ispod vozila kod svih brzina, sama downforce sila nije se smanjila pri malim brzinama. Uz druge aerodinamičke dodatke downforce sila je ipak bila manja kada se usporavalo, ali isto tako kod previsoke brzine bila je prevelika i to je trebalo riješiti.
Trkaći automobil Chaparral 2J vozio je Can-Am seriju i u kvalifikacijama je bio 2 sekunde brži od idućeg konkurenta, no mehanički problemi ograničili su uspjeh. Vozio je utrke samo jednu sezonu 1970. godine kada je povućen iz natjecanja. Kao takav imao je odzbol za utrkivanje, a ono što je imao dobilo je pojam “movable aerodynamic devices”. Bilo je i problema tijekom utrke, jer su dva ventilatora na repu znala podignuti i baciti neke ostatke koji su letjeli u bolide iza. Ovu ideju su koristili u momčadi McLaren od 1967. u Can-Am seriji, a isto rješenje s ventilatorom viđeno je i u Formuli 1 i to na bolidu Brabham BT46B tijekom VN Švedske 1978. godine, no tvrtka je odustala od ventilatora na drugim modelima i utrkama zbog kršenja pravilnika. No, FIA je takvo rješenje vrlo brzo zabranila.
Famozni natjecateljski automobil Chaparral 2J ima pomalo neobičan dizajn (halo Musk), a u biti pogone ga dva motora, aluminijski motor na unutrašnje izgaranje i dva ventilatora na repu koji imaju poseban motor (ti ventilatori isisavaju zrak ispod vozila), te je kao takav u odnosu na ondašnje konkurente bio brži 15 do 25 km/h.
Davor Kindy
Foto: Chaparral
