Ne snalazim se baš po velegradu. Ja sam iz Čudomerščaka u Samoboru i u Zagrebu mi je sve čudno. Prijatelj Tješo objašnjavao mi je vrlo precizno kako da dođem do njega u velegradu. On je nekada bio taksist u Parizu i prilično je dobar bio u snalaženju. No, ili se on gubi u zadnje vrijeme ili mene ne služe vijuge. Krenulo mi je dobro. Od Samobora do Zagreba išlo je jednostavno. Zagrebačkom samo ravno. Logično. Fala Bogu, iz Vatikanske sam skrenuo desno i eto me u Ulici Savezne Republike Njemačke.
Možda sam nešto zeznuo s Većeslavom Holjevcem, ali mislim da taj čovjek u ovom slučaju nije ništa kriv. Poprečnu sam ulicu 'pročitao' lako, jer nosi ime Nikole Andrića. Ali, gdje je taj Park Hrvatske mornarice, nikada ne bih pronašao da nisam do Zelenka dovukao onog Google čovječuljka. Street view je prava stvar. Guram, guram i dovede me čovječuljak točno do mjesta gdje stojim. Dalje ne miče. Guram ga silom, ali neda se lik. Vrti se u krug, ali naprijed nikako.
I da mi se nije piškilo nikada ne bih shvatio u kakvu sam ja to pri…zdinu, pardon, prikrajak došao. Pa tu sam zračne linije kilometar od katedrale Duha, prvostolnice, vidim Muzej suvremene umjetnosti… Koji je ovo kurs? I gdje tu stanuje Tješimir? Buljim u Google mapu i shvatim da je i kamerman koji je danima vukao onu ogromnu kameretinu na krovu Google vozila ovdje odustao.
Nije išao dalje, a mogao je. Došao bi do Islandske ulice. U nastavku su vrtovi s paradajzom, salatom, kukumarima. Vjerojatno je ovdje stajao iz istih razloga zbog kojih i ja sada cupkam u blatu. Sumnjam da je taj zalutao. Sada i ja kao Google snimatelj ubacujem u rikverc i shvaćam zašto se ovaj komadić zemlje zove Park Hrvatske mornarice. Mornarica se uvijek negdje mora iskrcati, a kako je Normandija daleko, a ni Zaljev svinja nije baš blizu, najbolje mjesto za iskrcati svaku stvar što vam nije potrebna u kući, tekuću ili krutu (sasvim svejedno), iskrcate je sasvim legalno ovdje – na putu. Ako vas tko išta pita, kažete da ste iz mornarice. Hrvatske naravno.
Piše i snima: Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
P.S. Eto, tu u tom parku stanuje moj prijatelj Tješimir, koji je po nacionalnosti Eskim i stalno pjeva 'lepi beli Zagreb grad' – ovo 'lepi i beli' valjda mu je ostalo iz teškog djetinstva provedenog na snijegu i ledu.
