Usporedili smo Bubu iz 1964. godine i Beetle iz 2013. godine. Pročitajte što smo otkrili
Vjerujemo kako se o legendarnom automobilu VW Buba iz 1964. godine ne treba previše pisati, ali svakako je zanimljiva usporedba s retro Bubom, odnosno VW Beetle iz 2013. godine. Izvrsna prilika da se vidi koliko je razlika nastalo u 50 godina koliko dijeli ova dva automobila.. Očita je obiteljska sličnost dva automobila, koja je naravno namjerna. Zapravo, Beetle iz 2013. više nalikuje originalu nego modelu “New Beetle” iz 1998. Ima kratko, uspravno vjetrobransko staklo, krovnu liniju koja se zavija do branika i velike, lukovite blatobrane. Svakako je original puno uži, kraći i ima više detalja na haubi i drugim detaljima, ali oba su trenutačno prepoznatljiva kao Beetle, točnije Buba.
U unutrašnjosti pronaći ćete još više sličnosti. Svaka od njih ima plitke, uspravno obojene instrumentne ploče, pa čak i pretinac za rukavice. No, u unutrašnjosti se mogu naći i razlike. Buba iz 1964. ima tri instrumenta: brzinomjer s brojačem kilometara i mjerač goriva. Ovo je zapravo bio velik iskorak od starijih Buba koje nisu imale mjerač goriva, jednostavno prekidač za uključivanje rezervnog spremnika goriva kada se ispraznio primarni. U VW Beetle iz 2013. godine imate brzinomjer, okretomjer, mjerač goriva, mjerač temperature ulja i manometar tlaka prednabijanja. Za zabavu Buba iz 1964. ima radio, za hlađenje imate prozore za odzračivanje, a za grijanje imate gumb prebacivača koji će, ako imate sreće, usmjeriti malo vrućeg zraka iz motornog prostora u kabinu. Beetle iz 2013. da ne nabrajamo ima sve što i današnji automobil, ekran….
Nepotrebno je reći kako se vožnja ovih automobila izuzetno razlikuje i započinje njihovim potpuno suprotnim pogonskim sklopovima. Buba iz 1964 ima motor smješten straga koji ima rasplinjač, motor je hlađen zrakom, ima četiri cilindra i bokser konstrukcije je, dok iz obujma 1,2 litre daje najveću snagu 40 KS koje isporučiva na stražnje kotače. Pedeset godina kasnije, Beetle ima redni četverocilindrični motor, direktno ubrizgavanje goriva, turbo punjač te razvija najveću snagu 210 KS. Motor je hlađen vodom i smješten je sprijeda i pokreće prednje kotače. Paljenje zračno hlađenog motora povremeno može biti fino, što zahtijeva malo aktiviranja gasa. Jednom pokrenut, zvuči poput križanja Subaru-a i dizelskog motora: puno mehaničkog pucanja i kloparanja. Suprotno tome, turbo motor se svaki put odmah pokrene (ni manje ni više pritiskom na tipku) i radi daleko uglađenije i tiše. Vozeći klasičnu Bubu čini se da je sve usporeno. Volan je u sredini labav, ima malo “luifta” i ima vrlo spor omjer, pri čemu potonji vjerojatno pomaže u prevladavanju nedostatka pogonske snage. I dok se krećete po zavojima, automobil se polako i stalno naginje, sve dalje i dalje, naginjući vas sa sjedala. Ni mjenjač se ne kreće brzo iz brzine u brzinu. Buba iz 2013. godine pruža iznenađujuće mekanu vožnju. Čak je i prilično tiho u unutrašnjosti.
Uzimajući svaki automobil u cjelini, postoji još jedna glavna razlika: filozofska. Izvorna Buba nastala je kao jeftino, učinkovito, kvalitetno vozilo za mase, a to se očituje u svojoj jednostavnosti i impresivnoj kvaliteti izrade za vrijeme nastanka. Samo što se dogodilo da ima novi oblik. I koliko god vam se sviđa moderna Buba, u potpunosti duhovno nema gotovo ništa zajedničko s originalom. Njegov dizajn postoji kako bi se igrao na nostalgiju, ne zbog učinkovitosti ili praktičnosti. Pravi duhovni nasljednik Bube je Golf na kojem se temelji i Up!, koji je jeftin i osnovni koliko automobil može dobiti, a da je i dalje ugodan. Ove dvije Bube u biti su iz dva potpuno drugačija svijeta, dvije različite filozofije, a prva ima originalni duh u sebi, dok nova osim izgledom, sve ostalo ima jednako obično konfekcijsko.
Ivan Jurlina
Foto: Arhiva AM
