Muškarci vole biti teritorijalni. Kauč, televizor, brijač (srećom) i, iznad svega je, naravno, automobil. Nadalje, uobičajeni klišej koji “automobile i djevojke” vidi kao dobar spoj samo kad je motor isključen, pomaže nam da se “uzdignemo” kao kraljevi volana i brzih mašina. Međutim, postoje žene (i nije ih baš malo) zbog kojih će se u vas srušiti uvjerenje da ste najbolji vozač. Nikada ih se ne biste usudili izazvati u automobilskoj utrci, nadanja bi vam se svela na minimum.
Danica Patrick
Sigurno ste čuli za nju. Službeno je najuspješnija žena u povijesti autosporta, a njezina pobjeda u utrci Indy Japan 300 iz 2008. godine i dalje je jedina pobjeda koju je ostvarila neka žena u IndyCar seriji. Dakako, ne mora se dodatno objašnjavati kako je tu pobjedu ostvarila među muškom konkurencijom gdje joj nitko nije davao nikakve šanse, pa niti kladionice. Danas 39-godišnja Danica Patrick, jedna je od 14 vozača koji su vodili u dvije najprestižnije utrke u američkom autosportu, na Indianapolisu 500 i Daytoni 500. Navodno je trebala biti i treća ženska natjecateljica u Formuli 1 (nakon de Filippis i Lombardi), no tim u koji je trebala ući, US F1, nije dovršio proces prijave u “oktanski cirkus” pa je tako Danica ostala bez šanse za nastupom u planetarno popularnoj Formuli 1.
Marie-Claude Charmasson
Marie-Claude Charmasson manje je poznata vozačica trkaćih automobila za koju mislimo da zaslužuje veće priznanje. Bila je natjecateljica u reliju od 1965. do 1974. godine. Tijekom svoje reli karijere vozila je Opel Kadett, Chevrolet Corvette, Opel Commodore i Chevrolet Camaro. Zatim je od 1974. do 1976. godine prešla na ovalne utrke. Njezina je trkačka karijera završila 1976. godine, gdje je posljednji krug odvezla vozeći BMW 3.5 CSI. Na kraju svojih trkačkih godina, imala je dvije pobjede utrkujući se u Chevroletu. Međutim, to nije bio kraj njezine karijere u svijetu autosporta. Postala je profesionalni fotograf na 24 sata LeMansa i utrkama Formule 1, a kasnije je angažirana da radi u vanjskim odnosima za Renault Sports od 1977. do 1982. godine.
Janet Guthrie
Kada je riječ o rušenju barijera i postizanju povijesnih prvenaca, Janet Guthrie nije strana. Godine 1977. Guthrie je postala prva žena profesionalna vozačica trkaćih automobila koja se kvalificirala i natjecala u Indianapolisu 500 i Daytoni 500. Iduće godine završila je na devetome mjestu u Indianapolisu 500 s trkaćim timom u čijem je vlasništvu i kojim je upravljala. Do 2005. ovo je bilo najviše ostvarenje neke žene u Indyju 500, sve do pojave spomenute Danice Patrick. Tijekom svoje Indycar karijere, natjecala se na 11 utrka, završivši peta u Milwaukeeju 1979. i kvalificiravši se četvrta na Pocono 500 Triple Crown 1979. godine. Na NASCAR Winston Cup utrkama, Guthrie je osvojila titulu za najboljeg rookieja u Daytoni 500 i na četiri druge utrke Winstonovog kupa 1977. godine. Osim trkaćih automobila, Guthrie je bila pilot i instruktor leta te zrakoplovni inženjer. Članica je i Međunarodne kuće slavnih ženskih sportova zaklade Women’s Sports Foundation, a primljena je u Kuću slavnih međunarodnog motosporta 2006. godine. Godinu ranije napisala je knjigu Janet Guthrie: A Life at Full Throttle s detaljima svojih vozačkih pustolovina.
Lella Lombardi
Talijanska vozačica Maria Grazia “Lella” Lombardi bila je druga žena koja je “provalila” u svijet Formule 1, debitirajući na F1 sceni 1974. godine. Tijekom svoje karijere odvozila je 17 utrka Svjetskog prvenstva u Formuli 1 i završila karijeru s pola boda. Ona je jedina ženska vozačica Formule 1 u povijesti koja je imala Top 6 rezultat u utrci Svjetskog prvenstva, što je ostvarila na Velikoj nagradi Španjolske 1975. godine. Lombardi je postala prva žena, od Marije Tereze de Filippis 1958. godine, koja se uspješno kvalificirala za Grand Prix. Godine 1974. Lombardi je bila prva ženska vozačica koja se kvalificirala i natjecala u Brands Hatchu. Završila je na 14. mjestu vozeći Lola-Chevrolet. Lombardi je kasnije postigla uspjeh u utrkivanju sportskih automobila. Godine 1979. osvojila je “6 sati Perguse” i “6 sati Vallelunge”. Također se četiri puta natjecala na 24 sata Le Mansa, a svoj najveći uspjeh ostvarila je 1976. kada je završila na devetomu mjestu vozeći Porsche Carreru. Također se natjecala u NASCAR-ovoj seriji u Firecrackeru 400 na Daytona International Speedwayu 1977. godine. Lombardi se povukla s utrka 1988. godine, iako je ostala aktivna u svijetu autosporta kroz vlastiti trkački tim Lombardi Autosport.
Denise McCluggage
Kad pogledate život Denise McCluggage, ustanovite da je bila više nego samo uspješna vozačica trkaćih automobila – imala je mnogo talenata, a bila je i afirmirana novinarka. Njezin je vrhunac u trkačkoj karijeri bio dugačak, a neke od njezinih najvećih dostignuća uključuju pobjede na ženskoj utrci u Nassauu 1951., Grand Prix utrci Watkins Glen 1957., ženskoj utrci 1 i 2 Nassau 1957., kategoriji “Sebring 12 sati GT” u 1961. i reliju Monte Carlo 1964. godine. Osim utrkivanja, McCluggage je novinarsku karijeru gradila u San Francisco Chronicleu. Početkom 1950-ih upoznala je Briggsa Cunninghama, prvog američkog graditelja automobila koji je dobavljao vozila za utrke Le Mansa. Sa svojim prvim sportskim automobilom, MG-TC, počela se baviti amaterskim utrkama, brzo uhvativši ritam automobila. Godine 1954. iščupala se iz New Yorka i počela profesionalno utrkivati. Za to vrijeme radila je u New York Herald Tribuneu pokrivajući sport. Na trkaćim stazama brzo je stekla poštovanje svojih muških natjecatelja, postajući poznata po svojoj bijeloj kacigi s ružičastim točkicama. Njezina trkačka karijera završila je šezdesetih, ali ta strast prema automobilskom svijetu nije stala. Godine 2001. McCluggage je primljena u Automotive Hall of Fame kao jedina novinarka koja je ikada dobila ovu čast. Osvojila je brojne druge nagrade za automobilsko novinarstvo i pomogla pokrenuti AutoWeek, gdje je ostala sve do smrti 2015. godine.
Pat Moss
Kad govorimo o najboljim vozačicama trkaćih automobila, ne možemo previdjeti Pat Moss. Iznimno uspješna vozačica relija, ostvarila je tri pobjede i sedam postolja na međunarodnoj reli pozornici. Pet puta je okrunjena za europsku prvakinju u reliju. Mossova ljubavna veza s reli vožnjom započela je 1953. godine. U dobi od 18 godina počela je voziti na klupskim skupovima. Moss je 1954. godine kupila Triumph TR2 i potpuno se posvetila ovom sportu. Sljedeće godine pozvana je da vozi MG TF na RAC-ovom skupu u Velikoj Britaniji. Sljedećih nekoliko godina natjecala se u raznim automobilima, uključujući Austin A90 na reliju Monte Carlo 1956. i Minor 1000 na iscrpljujućim etapama Liege-Sofia-Liege. Godine 1958. zauzela je četvrto mjesto na reliju u Liegeu, što je prvi put da je žena završila u prvih deset na ovom zahtjevnom reliju. Nastavila se utrkivati u raznim modelima sve dok se nije povukla 1974. godine. Možda je znate i kao sestru Stirlinga Mossa. Stirling je bio velika zvijezda Formule 1 u 1950-ima. Također, bila je udana za Erika Carlssona, švedskog reli vozača. Uz sva svoja trkačka postignuća, napisala je i nekoliko knjiga.
Louise Smith
Louise Smith, koja je od milja bila poznata kao “prva dama utrka”, bila je jedan od pionira ranih trkačkih natjecanja. Podrijetlom iz Greenvillea u Južnoj Karolini, Smith je nastavila utrkivati se u utrkama zvanima Modifieds od 1956. godine te je pomogla Billu Franceu Starijem promovirati rane NASCAR utrke od Daytone do Kanade. Iako je u to vrijeme bila novost kao vozačica, brzo je postala poznata po svom neustrašivom stilu vožnje koji je osvojio njezine obožavatelje gdje god se utrkivala. Tijekom svoje 11-godišnje karijere, Smith je pobijedila na 38 modificiranih utrka na stazama diljem SAD-a, natječući se protiv svojih muških natjecatelja. Poznata po svom agresivnom stilu vožnje, Smith je tijekom svoje karijere doživjela spektakularne padove koji su često uključivali slomljene kosti i odlaske u bolnicu. Kad se 1956. povukla s utrka, slomila je gotovo sve kosti u tijelu! Godine 1999. Smith je imala čast biti prva žena primljena u International Motorsports Hall of Fame.
Luka Petković
Foto: Screenshot Internet
You must be logged in to post a comment.