Predstavljamo odista neobčan automobil Columbus za koji smo sigurni da za njega skoro nitko ne zna da uopće postoji te da ga ovom prilikom prvi put uopće vide. Ovaj oblikom i konceptom jedinstveni automobil nastao je sada već daleke 1992. godine. Automobil Columbus je Giugiarov prototip vozila “ultra-visokog statusa”. U automobilskom smislu, ovaj ekskluzivni segment obično predstavljaju ekstremni strojevi – bilo da su hiperbrzi ili tehnološka čuda, sposobni za neviđene mehaničke performanse ili odjeveni u raskoš.
Međutim, Giugiaro je krenuo novim putem i predstavio ovaj neobičan jednovolumen. Zamišljen kao “jedrenjak za kopno”, Columbus je bio jednovolumen s 9 sjedala sa središnje postavljenim motorom, te za to vrijeme rijetkim pogonom na sva četiri kotača. Jedinstven, neobičnog oblika, visokotehnološki obiteljski automobil pokretao je ni više ni manje famozni BMW V12 motor. Columbus je bio fascinantan u vrijeme kad je nastao.
Sam njegov oblik dovoljan je da podigne obrve i izazove pitanja, čak i prije nego što se vozilo pobliže pogleda. Njegova dva dijela – prednji i stražnji – postavljeni su u različitim ravninama, s pojačanim prednjim “mjehurićem” koji strši prema gore kako bi vozaču omogućio bolji pogled na cestu. Vozačevo okretno sjedalo zauzima cijeli prednji dio kabine na jednakoj udaljenosti od oba prednja vrata. Predimenzionirana armaturna ploča proteže se simetrično desno i lijevo od upravljača iznad dvostrukih pretinaca za rukavice.
Također smještena u prednjem dijelu iza vozača nalaze se dva suvozačka sjedala – prvo od tri para rotirajućih školjkastih sjedala. Jednovolumen ima mjesta za devet putnika, premda u kabini ima samo sedam sjedala, ali se unutrašnjost lako može modificirati da primi još dva putnika. Ultravisoka razina statusa uključivala je ekscentričnost, a jednovolumen bi se mogao pretvoriti u vozilo za prijevoz tereta uklanjanjem kožnih sjedala i svih tehničkih pogodnosti povezanih s putnicima.
Godine 1992. to je značilo TV monitore – po jedan za svakog putnika, osim za vozača. Prije tri desetljeća Columbus je svojim putnicima ponudio pristup mrežnoj televiziji. Ako program nije bio dovoljno zabavan, film bi se kompenzirao korištenjem VHS sustava (za one koji znaju što je to). Automobil je imao četiri vrata na boku plus stražnja te uvlačivi krovni otvor – za svjež zrak jer je vozilo bilo bogato prozorima. Drugi red vrata činio je hibridni gullwing-classic sustav otvaranja. Donja polovica vrata otvarala bi se kao obična automobilska vrata, dok bi gornji dio visio s krova.
Osvjetljenje odjeljka od optičkih vlakana bila je još jedna značajna značajka čudno profiliranog Columbusa. Za razliku od većine svojih modela za prijevoz ljudi, dizajneri Columbusa odlučili su se za rješenje s motorom u sredini. Točno možete vidjeti između dviju osovina, ali prostora nije nedostajalo s međuosovinskim razmakom od 3,8 metara; automobil je imao dovoljno mjesta.
Giugiaro se za svoj prototip odlučio za besmisleni, ali atraktivan BMW V12 5,0-litreni poprečni motor koji je imao najveću snagu 295 KS i najveći okretni moment 450 Nm. Tu je bio i stalan pogon na sva četiri kotača (apsolutna novost u to vrijeme) i sve to bilo je dopunjeno upravljanjem na sva četiri kotača, pri čemu su stražnji kotači imali kut okretanja od 15 stupnjeva pri malim brzinama.
U teoriji, automobil je mogao postići najveću brzinu 210 km/h, ali to nije bila svrha zbog koje je došao na ovaj svijet. Njegovi 20-colni kotači s neatraktivnim felgama i gumama ničim se nisu izdvajali, te su kod ovog automobila bili tu samo zato što automobil treba kotače. Karoserija je napravljena od ugljičnih vlakana, najnaprednijim materijalom tih godina.
Davor Kindy
Foto: Columbus
