Okrugli stol by Auto Hrvatska – Upravljanje troškovima
Poslovna grupa Auto Hrvatska okupila je relevantne stručnjake iz područja logistike, energetike, akademske zajednice i upravljanja voznim parkovima na okruglom stolu „Optimizacija troškova u novoj transportnoj realnosti“ s ciljem otvaranja stručne rasprave o jednom od ključnih pitanja današnjeg transportnog sektora: kako upravljati troškovima u uvjetima kada većina ključnih varijabli više nije u potpunosti pod kontrolom operatera? U raspravi su sudjelovali Željko Ivanjko (Ralu logistika), Davor Štern (energetski analitičar), Zoran Lulić (FSB), Zoran Kalauz (Tahograf), Siniša Uglik (ZET) i Marko Tihava (Auto Hrvatska). Sudionici su kroz različite profesionalne perspektive otvorili niz ključnih pitanja vezanih uz strukturu troškova, utjecaj regulatornog okvira i tehnološke smjerove razvoja industrije.
Rasprava je potvrdila kako se struktura troškova u transportu nije značajno promijenila, pri čemu gorivo i radna snaga i dalje čine dominantan udio, no ono što se bitno promijenilo jest razina njihove nepredvidivosti koja danas izravno utječe na profitabilnost i mogućnost planiranja poslovanja. Prijevoznici se sve češće suočavaju s okolnostima u kojima ključni troškovni faktori ovise o globalnim kretanjima i političkim odlukama, što značajno otežava planiranje poslovanja. U tom kontekstu posebno je istaknuto kako visoke i volatilne cijene energenata treba promatrati kao trajnu tržišnu okolnost, uz očekivanje da će neizvjesnost ostati sastavni dio poslovanja.
Značajan dio rasprave bio je posvećen odnosu regulatornih ciljeva i stvarnih mogućnosti njihove provedbe. Sudionici su upozorili na sve izraženiji nesrazmjer između ambicioznih europskih ciljeva smanjenja emisija i realnih ograničenja industrije, uključujući spor tempo obnove voznog parka, tehnološke izazove i nedostatak infrastrukture. Zaključeno je kako tranzicija prema novim pogonskim tehnologijama nije pitanje isključivo strateške odluke, nego konkretnih operativnih uvjeta i financijske održivosti. U tom kontekstu dodatno je otvoreno i pitanje poticanja obnove voznog parka. Istaknuto je kako trenutačno ne postoje sustavni i tržišno značajni programi koji bi poticali zamjenu starijih dizelskih gospodarskih vozila novijim generacijama s Euro 6 standardom, iako bi upravo takva mjera mogla donijeti relativno brz i mjerljiv učinak u smanjenju emisija i operativnih troškova. Sudionici su upozorili kako bi obnova postojećeg voznog parka modernijim dizelskim tehnologijama u ovom trenutku mogla dati brže rezultate od sporijeg uvođenja alternativnih pogona. Zaključeno je kako tranzicija prema novim pogonskim tehnologijama nije pitanje isključivo strateške odluke, nego konkretnih operativnih uvjeta i financijske održivosti.
U tom kontekstu otvoreno je i pitanje uvođenja novih tehnologija, pri čemu je elektrifikacija prepoznata kao važan, ali ne i univerzalan smjer razvoja. Iskustva iz prakse, osobito u javnom prijevozu, pokazuju kako električna vozila mogu donijeti određene operativne prednosti, ali i nove izazove poput ograničenog dosega, potrebe za infrastrukturom i promjene u organizaciji rada. Naglašeno je da u pojedinim slučajevima takve promjene mogu zahtijevati čak i veći broj vozila i vozača za održavanje iste razine usluge, što direktno utječe na ukupnu ekonomiku poslovanja. Dodatni izazov predstavlja i financijska dimenzija tranzicije. Istaknuto je kako u praksi ne postoje dostatni i ciljani poticaji koji bi pratili stvarne investicijske potrebe prijevoznika pri nabavi električnih teških gospodarskih vozila. U uvjetima u kojima je cijena takvih vozila višestruko viša od konvencionalnih rješenja, izostanak snažnijih mjera podrške predstavlja jedno od ključnih ograničenja za njihovu širu primjenu. S tehničke strane zaključeno je kako napredak postoji, ali u najvećoj mjeri kroz postupna poboljšanja postojećih tehnologija, bez očekivanja radikalnih iskoraka u kratkom roku. U tom smislu posebno je istaknuta važnost racionalnog pristupa ulaganjima te prilagodbe tehnologije konkretnoj namjeni prijevoza. Sudionici su se složili kako prostor za brze i jednostavne uštede praktički više ne postoji, već optimizacija zahtijeva sustavan i dugoročan pristup.
Rasprava je otvorila i jedno strateško pitanje koje se rijetko adresira u kontekstu troškova, a riječ je o zakonodavnom okviru. Istaknuta je potreba za njegovom prilagodbom kako bi se omogućila veća operativna učinkovitost, a kao konkretan primjer navedena je mogućnost uvođenja duljih transportnih kompozicija, kakve već postoje u pojedinim europskim zemljama. Takva rješenja mogla bi omogućiti prijevoz većih količina robe u jednoj vožnji, smanjiti broj potrebnih relacija te time izravno utjecati na smanjenje troškova. Istodobno, predstavljaju i jedan od rijetkih alata koji istovremeno adresiraju kronični nedostatak vozača. Upravo nedostatak radne snage sve se jasnije pozicionira kao jedan od ključnih strukturnih problema sektora. Nedovoljan broj vozača ne utječe samo na rast cijene rada, nego i na ukupnu iskorištenost flote. Prijevoznici često ne mogu u potpunosti angažirati postojeće kapacitete ili širiti poslovanje željenom dinamikom, što povećava relativni udio fiksnih troškova i smanjuje operativnu efikasnost. Jedan od važnijih operativnih zaključaka rasprave odnosi se i na ulogu vozača u upravljanju troškovima. Način vožnje, razina edukacije i korištenje naprednih sustava asistencije mogu imati mjerljiv utjecaj na potrošnju goriva i ukupnu učinkovitost. U pojedinim slučajevima razlike u potrošnji između različitih stilova vožnje mogu biti značajne, što dodatno naglašava važnost kontinuiranog rada s ljudima kao sastavnog dijela optimizacijske strategije. Zaključno, sudionici su se složili kako transportna industrija ulazi u razdoblje u kojem konkurentnost više neće ovisiti o pojedinačnim tehnološkim rješenjima, nego o sposobnosti tvrtki da integriraju procese, podatke i ljudske resurse u učinkovit i fleksibilan operativni sustav te aktivno upravljaju ukupnim troškom poslovanja.
Davor Kindy
Foto: Auto Hrvatska
