Kupiti sada ili čekati? Na žalost prognoze pokazuju kako se ne isplati čekati, kupite što prije novi ili rabljeni automobil, jer cijene će samo rasti. Ne treba nam više automobila, nego manji automobili. Električni automobil kakav nam zapravo treba još čekamo…
– struja u naletu, ali što će hrvatski kupci financijski moći kupiti
– sve više čistih električnih automobila u ponudi
– novi ili rabljeni automobil? – sve isto, previsoka cijena
– cijene su otišle u nebo
– čeka nas pad prodaje novih automobila zbog visokih cijena
– rast prodaje rabljenih automobila, li i oni su sve skuplji
– hrvatske kupce čela nemoguća misija kako do automobila,problem je cijena
Električnom automobilu budućnosti ne treba dodavati još tehnologije – treba mu oduzeti sve što mu nije potrebno.
Odmah na početku mora biti jasno da hitno trebamo mali električni automobil čija je osnovna filozofija – jednostavnost, mala masa, mala potrošnja i prihvatljiva cijena.
Što nas čela na hrvatskom tržištu novih i rabljenih automobila sljedećih 5–10 godina? Pitanje na koje ćemo pokušati što točnije odgovoriti, odnosno prognozirati. Jer se upravo sada pojavljuje ono što je prije nekoliko godina izgledalo kao kontradikcija: svi govore da električni automobil treba biti budućnost gradske mobilnosti, a tržište je dugo nudilo uglavnom velike, teške i skupe električne automobile.
Ali postoji jedna važna stvar: promjena je već počela. Renault je s novim Twingom E-Tech došao do 19.490 eura i 27,5 kWh baterije za do 263 km WLTP-a, a Volkswagen najavljuje električni model oko 20.000 eura za 2027. IEA također bilježi da su električni automobili u Europi 2025. prvi put nakon godina prosječno pojeftinili, iako je ponuda još uvijek snažno pomaknuta prema većim i skupljim modelima.
Električni automobil kakav nam zapravo treba još čekamo
Godinama slušamo kako je električni automobil idealan za grad. Nema ispušnih plinova, tih je, jednostavan za vožnju, troši malo energije i posebno dobro odgovara svakodnevnom kretanju na kratkim udaljenostima. I sve to stoji. Ali onda pogledamo ponudu i čovjek se mora zapitati: gdje su automobili koji su zaista napravljeni upravo za ono za što se električnu mobilnost toliko promovira?
Umjesto jednostavnog malog gradskog automobila dobivamo sve veće, teže i skuplje modele, često opremljene s više ekrana, kamera, procesora i elektroničkih sustava nego što ih prosječnom vozaču uopće treba. Sve to naravno košta. A baterija također košta.
Zato nije čudno da je električni automobil srednje klase često izvan dosega prosječnog kupca. I tu nastaje svojevrsni apsurd: pričamo o ekologiji i gradskoj mobilnosti, a nudimo proizvod koji je mnogima jednostavno preskup.
Što bi zapravo trebalo napraviti?
Vrlo jednostavno – mali automobil B-segmenta, na čistu struju, s dovoljno prostora za svakodnevni život, pristojnom baterijom i bez nepotrebnog luksuza. Ne govorimo o četverociklu, malom vozilu s ograničenjima ili nekakvoj električnoj igrački. Govorimo o pravom automobilu za svakodnevnu uporabu.
Četiri ili pet sjedala, normalan prtljažnik, pristojna sigurnost, klima, ABS, ESP, osnovni infotainment, dobra svjetla – i gotovo. Ne trebaju nam tri velika zaslona, dvadeset aplikacija, električno podešavanje svega što postoji u automobilu niti elektronika koja povećava cijenu, a prosječnom vozaču tijekom većine vožnje ne donosi gotovo ništa.
Takav bi automobil mogao biti relativno lagan, aerodinamičan i energetski učinkovit. A upravo bi se na malom automobilu pokazala prava prednost električnog pogona.
Baterija ne mora biti golema
Tu dolazimo do još jedne zablude. Ako je automobil prvenstveno namijenjen gradu, zašto bi morao imati bateriju od 60, 70 ili 80 kWh? Bolje bi bilo imati manju i lakšu bateriju koja omogućuje primjerice 250–350 kilometara stvarnog dosega, nego ogromnu bateriju koja automobilu dodaje stotine kilograma i tisuće eura.
A onda treba riješiti još jednu stvar – punjenje. I to vrlo jednostavno. Automobil treba imati brzo DC punjenje kada je potrebno, ali istodobno mora omogućiti normalno punjenje kod kuće preko obične utičnice 230 V, bez obvezne kupnje wallboxa.
Za mnoge korisnike to bi bilo sasvim dovoljno. Automobil se navečer priključi na utičnicu i ujutro je spreman. Ne treba svatko instalirati posebno kućno punjenje samo zato što je kupio mali gradski električni automobil.
Upravo takav automobil može promijeniti tržište
Zanimljivo je da se proizvođači sada ipak počinju vraćati toj ideji. Novi Twingo E-Tech pokazuje da mali električni automobil više ne mora automatski značiti ekstremno malu bateriju i kompromisno vozilo. Renault navodi 3,79 metara duljine, 27,5 kWh bateriju, do 263 km WLTP-a i početnu cijenu od 19.490 eura na pojedinim europskim tržištima.
Volkswagen pak najavljuje proizvodni model temeljen na konceptu ID. EVERY1 za 2027., s početnom cijenom oko 20.000 eura. A tu je i novopredstavljena Dacia Spring. Dakle, ono što tražimo nije tehnički nemoguće. Upravo suprotno – tehnologija već postoji.
Zašto to izbjegavaju?
Pitanje je samo hoće li proizvođači zaista odlučiti napraviti automobil kojem je osnovna filozofija jednostavnost, mala masa, mala potrošnja i prihvatljiva cijena, umjesto da svaki novi model pokušaju pretvoriti u tehnološku demonstraciju. Moramo biti umjereni optimisti kako će se za sljedećih pet do deset godina ipak krenuti tim smjerom, premda trenutačni pokazatelji daju naslutiti da europski proizvođači baš tu ideju naširoko izbjegavaju, da ne kažemo negiraju u potpunosti, prije svega jer smatraju kako je zarada nikakva. A, zaboravili su onu staru trgovačku izreku koja je i dan danas aktualna – zarada je u količini, a ne visokoj cijeni, dakle i dalje se drže kao pijan plota strategije prodati manje automobila po užasno visokoj cijeni, nego što jeftiniji automobil pa količinom postići zaradu – glavna ideja koju bi svi kupci na svijetu pohvalili.
No, kako trenutačno stoje stvari, ipak ne bih tvrdili kako će tržište sigurno otići upravo tim putem. Ali ekonomska logika ga prema tome gura. IEA već bilježi poboljšanje cjenovne dostupnosti električnih automobila u Europi, a istraživanje Fraunhofer ISI-ja i ICCT-a pokazuje da su usporedivi električni automobili na njemačkom tržištu između 2020. i 2025. realno pojeftinili oko 18 posto. Zato možda budućnost električnog automobila neće biti još veći SUV s još većom baterijom. Možda će budućnost biti upravo suprotna:
Mali, lagani, jednostavni i relativno jeftini automobil koji većinu vremena puniš kod kuće, a DC punjač koristiš samo kada stvarno treba brzo nastaviti put. Ako se takav automobil pojavi za cijenu koju može prihvatiti prosječan kupac, električna mobilnost konačno bi mogla dobiti ono što joj danas najviše nedostaje – ne još više tehnologije, nego automobil koji si ljudi stvarno mogu priuštiti.
Pomaka malih ima, ali ni oni ne rješavaju osnovu, tako novi Twingo, Spring i ostali nije ono stvarno rješenje. Ako je cilj napraviti električni automobil koji bi mogao biti masovno prihvatljiv, onda su 19.490 € i 263 km WLTP-a još uvijek kompromis, a ne revolucija. Pogotovo jer je riječ o početnoj cijeni i jer WLTP nije isto što i stvarni doseg u svim uvjetima.
Ttebalo bi ciljati otprilike:
– pravi B-segment, ne L-kategoriju i ne mikroautomobil
– cijena oko 15.000–18.000 € bez subvencija, ako je ikako moguće
– barem 300 km stvarnog dosega, odnosno možda 400+ km WLTP
– relativno mala i lagana baterija, ali dobro iskorištena
– DC brzo punjenje
– istodobno AC punjenje iz obične 230 V utičnice, 16 A
– bez obveznog wallboxa
– osnovna sigurnosna oprema, klima i normalan infotainment
– što manje nepotrebne elektronike i luksuza
– jednostavna konstrukcija i što manja masa.
I najvažnije: ne treba napraviti jeftin automobil koji izgleda kao siromašna verzija skupog automobila. Treba projektirati automobil od početka tako da bude jednostavan i jeftin.
Zašto još nitko nije napravio električni automobil za 15.000 do 18.000 eura s 300 km stvarnog dosega?
Treba nam mali automobil za prijevoz 2 osobe ili malo duži za 4 osobe da se stisnu za kratkoj gradskoj vožnji, ništa više. Ne treba nam električni automobil koji pokušava biti zamjena za veliki obiteljski automobil.
Treba nam koncept koji je puno jednostavniji:
– kratki gradski model za dvije osobe – nešto veličine nekadašnjeg A-segmenta, ali pravi automobil, ne L7 četverocikl;
– ili malo duži model za četiri osobe, gdje se straga četvero jednostavno „stisne” kad treba – kao što se nekad sjedilo u malim automobilima;
-normalan prtljažnik, ali ne treba biti ogroman;
– mala masa;
– mala baterija, ali dovoljno učinkovita za 300-ak km stvarnog dosega;
– osnovna sigurnost i oprema, bez luksuznog elektroničkog cirkusa;
– DC brzo punjenje + 230 V/16 A iz obične utičnice;
– i prvenstveno cijena koju može podnijeti običan kupac.
Tu je zapravo ključ: ne treba nam više automobila, nego manji automobili.
Industrija je desetljećima povećavala automobile, opremu i cijene, a onda nam objašnjava da je električni automobil idealan za grad. Pa zašto onda za grad nuditi automobil od 1,8 tona, s baterijom od 70 kWh i opremom koju plaćaš, a gotovo nikada ne koristiš?
Za grad je dovoljan mali, lagani, jednostavni električni automobil. Ako u njega trebaju stati samo dvije osobe – neka bude dvosjed. Ako treba četiri – neka bude malo duži i neka se četvero ljudi malo stisne. Ne mora svaki automobil biti dnevni boravak na kotačima.. Električnom automobilu budućnosti ne treba dodavati još tehnologije – treba mu oduzeti sve što mu nije potrebno.
I zašto se to ne ostvari? Auto industrija odbija to, može, ali odbija, zbog slabog profita! Da li…
Ako je koncept tako logičan, zašto ga veliki proizvođači već nisu ozbiljno počeli razvijati i provoditi? Odgovor nije samo tehnički. Prvi problem je zarada. Proizvođaču je puno zanimljivije prodati automobil od 35.000 ili 45.000 eura nego jednostavan mali automobil od 15.000–18.000 eura. Kod skupog automobila ima prostora za maržu, dodatnu opremu, pakete, pretplate i financiranje. Kod jeftinog automobila svaki euro proizvodne cijene postaje važan.
Drugi je problem što mali automobil nije proporcionalno jeftiniji za proizvodnju. Kotači, kočnice, elektronika, sigurnosni sustavi, klima, homologacija, razvoj i proizvodne linije koštaju. Zato proizvođač ne može jednostavno prepoloviti cijenu samo zato što je automobil upola manji.
Ali postoji i treća stvar koja bi mogla sve promijeniti: količina. Ako netko prvi napravi stvarno dobar, jednostavan električni B-segment koji košta primjerice 16.000–18.000 eura, ima vrlo dobar stvarni doseg i može se puniti preko obične utičnice, mogao bi otvoriti tržište ogromnom broju kupaca koji danas električni automobil jednostavno ne razmatraju.
I tu vrijedi ona narodna: „Tko krene prvi, pobrat će vrhnje.”
Naravno, nije garancija da će prvi automatski pobijediti. Ali proizvođač koji bi pogodio pravu kombinaciju cijene, jednostavnosti, dosega i uporabljivosti mogao bi stvoriti potpuno novu kategoriju. I možda je najveća ironija u cijeloj priči upravo ovo: proizvođači već godinama govore da je električni automobil budućnost gradske mobilnosti, a još uvijek se relativno malo njih ozbiljno natječe u proizvodnji stvarno jeftinog električnog automobila za običnog čovjeka.
Količina stvara profit, dobra stara škola koja se ne mijenja
To je upravo stara industrijska logika koju današnja autoindustrija pomalo zaboravlja: mala zarada po komadu × velika količina = ozbiljan profit. I tu bi se mogla dogoditi zanimljiva stvar. Proizvođač ne mora zaraditi 10.000 eura na svakom automobilu. Ako napravi jednostavan električni automobil koji može prodavati na primjer cca 100.000 primjeraka godišnje, uz vrlo racionalnu proizvodnju, zarada se može napraviti na količini.
A mali električni automobil za grad ima još jednu veliku prednost: potencijalno vrlo široko tržište. Drugi automobil u kućanstvu, gradski automobil za svakodnevni posao, dostava, službena vozila, stariji kupci, mladi vozači, obitelji kojima treba drugi automobil… I što je konstrukcija jednostavnija, to je manje komponenti koje mogu zakomplicirati proizvodnju i servis. Može se napraviti automobil koji ima manje elemenata koje se mogu pokvariti. A električni pogon upravo tu daje veliku priliku.
mala masa + mala baterija + jednostavna elektronika + jednostavna proizvodnja + velika serija + pristupačna cijena = potencijalno vrlo zanimljiv poslovni model
I možda je najveća ironija da bi upravo „dosadan” automobil mogao biti vrlo dobar posao. Ne treba biti statusni simbol. Treba biti jeftin, pouzdan i raditi ono zbog čega je kupljen. Kupiš ga, uključiš ga navečer u utičnicu, ujutro sjedneš i voziš. Bez filozofije. To je puno bliže pravoj masovnoj elektrifikaciji nego još jedan električni SUV od 50.000 eura.
Europljani zasad ne pokazuju dovoljno odlučnosti da bi to napravili – racionalan, jednostavan i masovan električni automobil. A Kinezi su upravo tu puno opasniji konkurent. Ne zato što će nužno napraviti baš idealni automobil, nego zato što imaju drugačiju industrijsku logiku, ogromne serije i vrlo agresivnu cjenovnu konkurenciju. Već sada kineske marke snažno šire ponudu u Europi, a Leapmotor, primjerice, uz Stellantis ulazi i u proizvodnju u Europi.
U tom detalju vidi se vrlo zanimljiva mogućnost za sljedećih 5–10 godina: Netko iz Kine mogao bi prvi shvatiti da europskom tržištu ne treba još jedan „premium EV”, nego jednostavan električni automobil za 15.000 do 18.000 eura koji će se prodavati u ogromnim količinama. Tko prvi pogodi recept – pobrat će vrhnje. Jer potražnja očito postoji. Čak i sam Renault navodi da veličina A-segmenta od oko 5 % europskog tržišta nije nužno posljedica nedostatka potražnje, nego prije svega nedostatka ponude.
Kupci nisu nestali. Automobili su postali preskupi. Kina bi tu zaista mogla biti najveći kandidat da prva povuče potez. Europa zasad ne pokazuje da želi napraviti električni automobil kakav bi kupci doista mogli masovno kupovati. Ako Kina to shvati prije nje, mogla bi vrlo brzo pobrati vrhnje.
Davor Kindy
Foto: http://www.automania.hr / AI
