Ako motor radi kako treba – ne popravljajte ono što nije pokvareno
To je jedna od vječnih tema između starijih i novijih vlasnika automobila, dakako ovisno od starosti njihovih automobila te stanju samog motora, bio on na benzin ili naftu.
Da li aditivi za gorivo pomažu stvarno ili samo trošimo novac?
Kakvi su realni sudovi, jesu li su provođena praktička ispitivanja o svrsishodnosti i efikasnosti razno raznih dodataka za poboljšani radi motora ili čak “kemijske” popravke s razno raznim tekućinama koje se dodaju u određenoj količini u rezervoar dizel ili benzinskog motora? Jer, ako odbacimo one sumnjive s interneta, a bavimo se sa desetak uobičajenih koji opstaju na tržištu više desetljeća, postavlja se pitanje da li uopće pomažu ili možda i štete, jer današnji automobili imaju senzore, filtere i katalizatore koji su osjetljivi.
U biti moguće je dati prilično čvrst sud, ali tek kad se te proizvode razdvoji po tome što kemijski rade. Nisu svi aditivi „prevara”, ali ni približno nisu svi korisni. Današnji motor nije motor iz 1980-ih. Ima precizno upravljanje smjesom, lambda sonde, senzore detonacije, visokotlačno ubrizgavanje, katalizator, GPF/DPF, EGR itd. Zato je pitanje „hoće li motor bolje raditi?” danas puno složenije.
Što stvarno postoji kao dokaz?
Postoje laboratorijska i stvarna ispitivanja, uključujući SAE radove i EPA-ina testiranja aftermarket aditiva. EPA čak ima poseban program za ispitivanje tvrdnji o aditivima. Bitna stvar: registracija aditiva kod EPA-e ne znači da je EPA dokazala da on radi. EPA izričito upozorava na tu razliku. Ali postoje i proizvodi/skupine za koje postoji sasvim ozbiljna tehnička osnova.
Primjerice, kod benzinskih GDI motora ispitivanja su pokazala da određeni detergentni aditivi na bazi dušikovih spojeva stvarno mogu smanjiti naslage na brizgaljkama i time poboljšati njihovo raspršivanje; u jednom SAE ispitivanju mjerena je i emisija čestica.
Slično vrijedi i za dizel: detergentni aditivi za čišćenje brizgaljki nisu nikakva nova izmišljotina. SAE još 1994. opisuje konkretne probleme s koksanjem i onečišćenjem dizelskih brizgaljki te razvoj standardiziranih ispitivanja njihove učinkovitosti.
Ali tu dolazi velika razlika?
Desetak najčešćih „aditiva iz bočice” mogle bi se ovako otprilike razvrstati ovako:
Postoji vrlo zanimljiv podatak koji ide upravo u smjeru dileme: AAA je laboratorijski usporedio različite benzine i utvrdio da su goriva s jačim detergentnim paketom nakon simuliranih 4.000 milja stvarala višestruko manje naslaga; u njihovom testu razlika je bila čak 19 puta. Dakle, kemija goriva može imati stvaran učinak. Samo što je učinak obično puno prizemniji od reklame.
A sada najzanimljiviji dio: mogu li čak štetiti?
Da. I tu je današnji automobil posebno zanimljiv. Ako nešto promijeni kemiju izgaranja, ne mora nužno biti dobro samo zato što motor možda subjektivno radi „mekše”. Može se dobiti:
gorivo → izgaranje → sastav ispušnih plinova → lambda/NOx senzori → katalizator → GPF/DPF → EGR itd.
Zato je sasvim moguće da aditiv:
– očisti brizgaljku i koristi motoru,
– ali istodobno promijeni sastav emisija,
– ili poveća pepeo/nepoželjne produkte,
– ili dugoročno nije dobar za sustav naknadne obrade ispuha.
Zato proizvođači goriva i automobila vrlo precizno definiraju što smije biti u gorivu. EPA, primjerice, ima zasebne kategorije i popise registriranih benzinskih i dizelskih aditiva, a za benzine postoje i certificirani detergentni aditivi. Dakle ako ćemo biti potpuno precizni nije pitanje “Radi li aditiv?” nego „Radi li ono što tvrdi da radi, u kojoj količini, na kojem motoru, nakon koliko kilometara, i kakav je konačni učinak na motor, potrošnju i sustav ispušnih plinova?” To je ogromna razlika. Jer aditiv može kemijski djelovati, a da korisniku praktično ne donese nikakvu korist.
Primjer: cetanski poboljšivač može stvarno povećati cetanski broj. To nije dvojbeno — EPA ga priznaje kao tehnologiju za povećanje cetanskog broja. Ali iz toga ne slijedi da će automobil imati 5 % veću snagu ili 10 % manju potrošnju. EPA za određene cetanske tehnologije navodi i relativno skromne učinke na NOx, ovisno o motoru i gorivu.
Dakle, da: provedena su ozbiljna praktična ispitivanja i postoji dovoljno znanja da se odvoji korisna kemija od „čudotvornih” bočica. Uzmimo ma promjer što najčešće vrste aditiva koji se prodaju (dizel + benzina) kakve vrste kemijskih dodataka navode i njihov stvarni tehnički učinak, na primjer:
– detergenti za čišćenje sustava ubrizgavanja
– povećivači cetanskog broja
– povećivači oktanskog broja
– aditivi za podmazivanje dizelskog goriva
– stabilizatori goriva
– sredstva protiv parafiniziranja/zgušnjavanja dizela
– sredstva koja navodno čiste DPF/katalizator
– aditivi koji navodno smanjuju potrošnju
– aditivi koji navodno povećavaju snagu
– razni „univerzalni” aditivi
Dakle, kemijski učinak je poznat i mjerljiv, ali iz toga ne proizlazi nužno mjerljiva korist za vozača.
Koliko se rezultati ispitivanja starih motora mogu primijeniti na današnje motore s direktnim ubrizgavanjem, lambda/NOx senzorima, katalizatorima, DPF-om i GPF-om?
Nije dovoljno dokazati da aditiv nešto čisti. Treba dokazati da nakon toga cijeli suvremeni pogonski sustav radi bolje, a ne samo da je određena komponenta čišća.
Najveći broj od jeftinih do već malo skupljih proizvoda na tržištu, ne funkcionira ili ima jako neznatan učinak da opravdavaju kupnju i korištenje. Daleko od toga da neki i rade efikasno, a da tek mali dio njih su pri tom i enormno skupi, pomažu. Ključ je u odnosu cijene, stvarnog učinka i obećanja. Opći je zaključak da većinu aditiva za gorivo nije potrebno koristiti. Kod velikog broja je učinak nikakav ili toliko malen da ne opravdava cijenu proizvoda ni potrebu za njegovim korištenjem. Postoje i aditivi kod kojih određeni kemijski učinak nedvojbeno postoji, ali to još ne znači da će vozač zbog njega osjetiti bolji rad motora, manju potrošnju ili veću snagu. Tek manji broj specijaliziranih proizvoda može u određenim okolnostima imati stvarnu tehničku korist, ali njihova cijena često dodatno dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost.
Zato je za prosječnog vozača najrazumniji savjet jednostavan: ako automobil ispravno radi i koristi propisano kvalitetno gorivo, aditive za gorivo uglavnom treba – zaobići. Pogrešan ili neprikladan aditiv može biti i štetan, osobito kod modernih motora i sustava za pročišćavanje ispušnih plinova.
Davor Kindy
Foto: http://www.automania.hr / AI
