Ambiciozni mladi vozači utrka imaju tri sna: prvi je postati vozač F1, drugi je pobijediti u utrci, a treći i najvažniji je postati svjetski prvak. Ukupna pobjeda na kraju sezone znači da će vaše ime zauvijek biti zapamćeno i da ćete tako ući u povijest. Međutim, ove snove izuzetno je teško ostvariti. Velika većina uopće niti ne uđe u „oktanski cirkus“, a većina talentiranih sretnika koji dođu do F1 ne pobjeđuju na utrkama, a kamoli da osvoje Svjetsko prvenstvo.
U ovosezonskoj Formuli 1 trenutno vodi Charles Leclerc s čak 27 bodova više od Maxa Verstappena nakon prve četiri utrke. Budući da je Verstappen branitelj naslova, kladionice poput PSK vjeruju da Nizozemac može prestići Monegažanina te osvojiti svoje drugo svjetsko prvenstvo i tako postati 17. vozač u povijesti s minimalno dva trofeja. Max je prošle godine u epskoj borbi svladao Hamiltona i uzeo prvi naslov, što znači da ne može biti na našoj listi.
U nastavku pročitajte pet najvećih vozača koji nikada nisu osvojili Svjetsko prvenstvo u Formuli 1…
5. Jacky Ickx
Jacky Ickx najbolji je belgijski vozač svih vremena i jedan od najkompletnijih. Njegova karijera u F1 donekle je zasjenjena njegovim rezultatima u drugim natjecanjima. Ostvario je šest pobjeda na 24 sata Le Mansa (drugi svih vremena), a pobjeđivao je i u drugim utrkama izdržljivosti. Ickx je u „oktanskom cirkusu“ debitirao 1966. godine na VN Njemačke kao vozač Formule 2 i bio je poznat kao „L’enfant terrible” budući da je već u toj utrci sudjelovao u sudaru koji je odnio život njegovog protivnika, Johna Taylora. Njegova vožnja po mokrom donijela mu je i počasnu titulu „majstora kiše”, a smatra se jednim od najboljih vozača na kiši svih vremena. Po mnogima, najbolji uz Ayrtona Sennu.
Ickx je imao dugu karijeru u F1, a vrhunac mu je bio između 1968. i 1972., u bolidu Brabhama i Ferrarija. U obje godine u kojima je bio viceprvak, 1969. s Brabhamom i 1970. s Ferrarijem, počeo je prvenstvo vrlo slabo, ali se postepeno poboljšavao iz utrke u utrku.
– razdoblje u F1: 1966. – 1979.
– 122 utrke, 8 pobjeda, 25 postolja, 13 pole positiona, dvaput drugi u poretku (1969. i 1970.)
4. David Coulthard
David Coulthard peti je vozač u povijesti s najviše bodova u karijeri i prvi od onih koji nisu osvojili Svjetsko prvenstvo. Njegova se karijera ističe sjajnim kontinuitetom jer je sedam puta bio u prvih pet na kraju prvenstvu. Debitirao je u F1 1994. godine s Williamsom i ostvario svoju prvu pobjedu na VN Portugala godinu kasnije u kojoj je završio kao treći u prvenstvu. Nakon Williamsa vozio je za McLaren od 1996. do 2004. gdje je prošao nekoliko faza.
Do 2000. godine služio je kao momčadski kolega Miki Hakkinenu, koji je osvojio naslov svjetskog prvaka 1998. i 1999. godine. Coulthard je postizao solidne rezultate, triput je bio treći u prvenstvu. Malo po malo zbližio se sa svojim kolegom, a 2001. godine postao je i vođa tima. To je bila njegova najbolja godina, jer je završio na drugome mjestu u prvenstvu prije nego što mu se tempo pogoršao sljedećih godina.
– razdoblje u F1: 1994. – 2008.
– 247 utrka, 13 pobjeda, 62 postolja, 12 pole positiona, jednom drugi (2001.) i četiri puta treći u poretku (1995., 1997., 1998. i 2000.)
3. Ronnie Peterson
Ronnie Peterson bio je jedan od najboljih vozača 70-ih, a divili su mu se Jackie Stewart i Gilles Villeneuve. Čak je inspirirao Georgea Harrisona, člana Beatlesa, da sklada pjesmu „Faster”. Godine 1971. osvojio je svoje prvo postolje, i to u Monaku s drugim mjestom. Godine 1973. otišao je u Lotus, ostvarivši dobre rezultate, što je prisililo Emersona Fittipaldija da ode u McLaren, jer je bilo dosta napetosti između vozača.
U narednim godinama nije imao konkurentne bolide, a povratkom u Lotus 1978. vratio se u borbu za naslov. U finiš sezone ušao je gotovo izjednačen s Marijom Andrettijem, no daljnje borbe, a, nažalost, i života, koštao ga je sudar na VN Italiji. Mnogi su za njega govorili da je bio najbrži čovjek na gridu, a zvali su ga „Super Šveđanin“.
– razdoblje u F1: 1970. – 1978.
– 123 utrke, 10 pobjeda, 26 postolja, 14 pole positiona, dvaput drugi (1971. i 1978.) i jednom treći u poretku (1973.)
2. Rubens Barrichello
Rubens Barrichello treći je vozač s najviše utrka u povijesti, s 326, iza Fernanda Alonsa i Kimija Raikkonena. Barrichello je debitirao u F1 s bolidom Jordana na sredini grida i imao je dobre performanse koje su zaprepastile sve. Svoje prvo postolje ostvario je na VN Pacifika 1994. godine. Na sljedećoj utrci, na VN San Marina u Imoli, doživio je ušasnu nesreću u kojoj je slomio nos isti vikend kada je poginuo Ayrton Senna. Tijekom godine nije se potpuno oporavio, ali je zauzeo pole position na VN Belgije.
– razdoblje u F1: 1993. – 2011.
– 326 utrka, 11 pobjeda, 68 postolja, 14 pole positiona, dvaput drugi (2002. i 2004.) i dvaput treći u poretku (2001. i 2009.)
1. Stirling Moss
Sir Stirling Moss je „vitez bez krune”. On je vozač s najviše pobjeda u F1, a da nema naslov i smatra se jednim od najboljih vozača svih vremena. Odrastao je u obitelji vezanoj uz moto sport, budući da mu je otac bio amaterski vozač koji je nastupao na utrkama Indy 500, a sestra Pat ostala je poznata kao jedna od najboljih vozačica u povijesti autosporta. Stirling je nastupao na brojnim natjecanjima ostvarujući dobre rezultate i brojne pobjede.
Pobjedničko postolje nije dohvatio sve do 1954. godine, kada se počeo isticati i ostvarivati izvanredne rezultate. Čak četiri puta zaredom osvajao je drugo mjesto u prvenstvu. Godine 1958. bio je najbliži osvajanju prvenstva, no Mike Hawthorn ga je pobijedio za jedan bod.
– razdoblje u F1: 1951. – 1961.
– 67 utrka, 16 pobjeda, 24 postolja, 16 pole positiona, četiri puta drugi (1955., 1956., 1957. i 1958.) i triput treći u poretku (1959., 1960. i 1961.)
L.R.
Foto: Internet
You must be logged in to post a comment.