Bez navijanja za bilo koju od opcija postavlja se realno pitanje koja vrsta goriva i kakva vozila nas očekuju u bližoj budućnosti, jer ono što su nam prije 10 do 15 godina predviđali nije se nimalo ostvarilo danas. Što donosi sutra, pitanje je sad?
Pustimo na stranu želje, ovaj puta ne navijajući ni za jedno gorivo, ni za jednu vrstu pogona, pokušali smo analizirati objektivno i doći do realnih zaključaka, sviđali se nekome rezultati ili ne! Ključ bi bio: što se prije 10+ godina očekivalo, što se stvarno dogodilo do 2026. godine i što iz tehničke perspektive ima smisla očekivati do 2036. godine.
Moramo priznati kako je trenutačna ponuda dosta raznolika i široka: fosilna goriva, benzin, nafta, auto plin LPG, čista struja, hibridi punjivi i nepunjivi, vodik kao gorivo u ICE, vodik za gorivne ćelije, otrovni plin amonijak, pa možda metan,a ne možemo isključiti ni same pedale. Prije desetak godina činilo se da je odgovor na pitanje o automobilu budućnosti već poznat. Električni automobil trebao je brzo zamijeniti benzince i dizelaše, vodik je trebao postati njihova ozbiljna alternativa, hibrid je trebao biti samo prijelazno rješenje, a klasični motor s unutrašnjim izgaranjem (ICE) polako je trebao otići u povijest.
Danas, 2026., slika je puno složenija
Električni automobili doista rastu vrlo brzo – IEA očekuje da će globalna prodaja električnih automobila premašiti 20 milijuna vozila, odnosno više od četvrtine ukupne svjetske prodaje novih automobila. U Europi je 2025. prodano oko 4,2 milijuna električnih automobila, odnosno 28 posto novih automobila. Ali to još uvijek nije priča o jednom pogonu koji je pobijedio sve ostale.
Što smo mislili prije deset godina?
Oko 2015./2016. godine često se govorilo da ćemo vrlo brzo imati gotovo isključivo električne automobile. Istodobno se vodik smatrao ozbiljnim konkurentom, osobito za automobile većeg dosega, dok se za hibride govorilo da su samo prijelaz prema potpuno električnom automobilu. U međuvremenu se pokazalo kako je automobil puno složeniji proizvod nego što su sugerirali pojednostavljeni scenariji. Baterije su postale bolje, punjenje se ubrzalo, cijene su pale, a infrastruktura se snažno razvija. Samo tijekom 2024. godine u svijetu je dodano više od 1,3 milijuna javnih punjača, a Kina je izgradila daleko najveći dio nove infrastrukture. Ali istodobno su se vratili i hibridi. Kupac koji želi malu potrošnju, ali ne želi ovisiti o punjaču, dobio je vrlo praktično rješenje. I upravo zato budućnost vjerojatno neće izgledati onako jednostavno kako se prije deset godina predviđalo.
1. Benzin – nije mrtav, ali više nije kralj
Benzinski motor ima ogromnu prednost: infrastruktura postoji gotovo posvuda, gorivo se može natočiti za nekoliko minuta, automobili mogu imati veliki doseg, a tehnologija je desetljećima razvijana. Problem je što se njegova učinkovitost ne može čarobno povećati. Motor s unutrašnjim izgaranjem (ICE) uvijek dio energije goriva pretvara u toplinu. Električni pogon energiju iz baterije pretvara u gibanje mnogo učinkovitije. Zato je teško očekivati da će klasični benzinac u sljedećih deset godina ponovno postati dominantna nova tehnologija. Ali to ne znači da će nestati automobili na benzin. Ogroman postojeći vozni park ostat će na cestama još desetljećima.
2. Dizel – tehnologija koja je prerano proglašena mrtvom?
Dizel je posljednjih deset godina prošao ogroman pad popularnosti u osobnim automobilima. Ipak, njegova osnovna prednost nije nestala: visoka učinkovitost i veliki okretni moment. Zato će dizelski motor još dugo imati svoju ulogu u kamionima, radnim vozilima i dijelu velikih vozila – ali njegov prostor u novim osobnim automobilima bit će sve manji.
3. LPG – stari recept koji još uvijek ima smisla
Auto-plin je možda najpodcjenjeniji kandidat na ovoj listi. LPG ne rješava sve probleme vezane uz fosilna goriva, ali je tehnički jednostavan, relativno jeftin i može se koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz postojeću infrastrukturu. IEA navodi da oko 2 posto svjetskog voznog parka koristi LPG, dok je udio u nekim državama, primjerice Italiji i Južnoj Koreji, čak oko 10 posto. Za Europu bi LPG mogao ostati zanimljiva nišna tehnologija, posebno tamo gdje je cijena goriva važnija od potpune elektrifikacije.
4. Hibrid – možda najveći pobjednik koji nitko nije očekivao
Ovdje dolazimo do zanimljivog obrata. Prije deset godina hibrid se često promatrao kao automobil „na pola puta“. Danas je upravo ta kombinacija vrlo racionalna. Klasični hibrid može koristiti motor s unutrašnjim izgaranjem kada je to učinkovito, elektromotor kada je to povoljnije, a bateriju puni kočenjem i radom motora. Plug-in hibrid ide korak dalje: svakodnevne kratke vožnje može odraditi na električnu energiju, a motor s unutarnjim izgaranjem ostaje kao osiguranje za duga putovanja. Nije idealan za svakoga, ali je vrlo zanimljiv kao kompromis.
5. Čista struja – najjači kandidat za osobni automobil
Ovdje nema smisla negirati stvarnost. Električni automobil ima vrlo jednostavan pogonski sklop, visoku učinkovitost, nema lokalne emisije iz ispuha i već danas je tehnički potpuno zreo proizvod. ICCT je u svojoj analizi iz 2025. godini izračunao kako električni automobil prodan u Europi ima oko 73 posto manje emisije stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa od usporedivog benzinskog automobila, pri čemu rezultat ovisi o proizvodnji vozila i baterije te izvoru električne energije. Ali, to ne znači da je svaki električni automobil automatski najbolji izbor za svakog kupca. Velika baterija, masa vozila, cijena, dostupnost punjenja, način korištenja i izvor električne energije i dalje su važni. Drugim riječima: električni pogon ima vrlo snažnu budućnost, ali nije univerzalni odgovor na svako pitanje automobilizma.
6. Vodik u motoru s unutrašnjim izgaranjem
Ovo je posebno zanimljiva mogućnost. Vodik se može koristiti kao gorivo u modificiranom motoru s unutrašnjim izgaranjem. Prednost je što se zadržava dio poznate tehnologije motora, proizvodnje i održavanja. Ali postoji jedan problem koji se često prešućuje:vodik nije automatski motor bez emisija. Pri vrlo visokim temperaturama izgaranja može nastajati NOx, pa je i kod vodikovog motora potrebno rješavati emisije. Osim toga, skladištenje velike količine vodika u vozilu tehnički je zahtjevno, a cijeli lanac proizvodnje i distribucije mora biti riješen.
7. Vodikove gorivne ćelije
Ovdje automobil zapravo koristi vodik kao izvor energije, ali ne izgaranjem. Gorivna ćelija proizvodi električnu energiju, a elektromotor pokreće kotače. Teoretski je to vrlo elegantno rješenje. Međutim, stvarnost 2026. pokazuje da se vodik u cestovnom prometu nije razvio onako brzo kako se prije očekivalo. IEA navodi kako su teški kamioni trenutačno jedino brzo rastuće tržište za vozila s gorivnim ćelijama, ali uz viši ukupni trošak vlasništva od baterijskih i dizelskih kamiona. Kina pritom ima gotovo 95 posto svjetskog voznog parka komercijalnih vozila na gorivne ćelije. To je vrlo važan podatak. Vodik možda nije mrtav – ali se njegova budućnost sve više pomiče prema teškom transportu, a manje prema osobnim automobilima.
8. Metan – prirodni plin, biometan i jedna velika razlika
CNG i LNG mogu koristiti motore s unutrašnjim izgaranjem, a infrastruktura postoji u dijelu Europe. Još je zanimljiviji biometan. Kemijski je vrlo sličan prirodnom plinu, ali može nastati iz bioloških izvora. Tu se otvara mogućnost korištenja postojećih motora i dijela postojeće infrastrukture uz drukčiji izvor goriva. Ali kod metana postoji jedan veliki problem: curenje metana u proizvodnji i distribuciji može znatno promijeniti njegovu ukupnu klimatsku bilancu. IEA posebno upozorava na emisije metana kroz cijeli lanac proizvodnje i opskrbe.
9. Amonijak – gorivo budućnosti ili kemijski horor?
Amonijak je zanimljiv zato što ne sadrži ugljik. Ali za osobni automobil? Tu stvari postaju vrlo komplicirane. Amonijak je toksičan i korozivan, zahtijeva pažljivo rukovanje, a njegovo izgaranje također može stvarati Nox. Zato ga tehnička industrija zasad mnogo ozbiljnije promatra za brodove i određene industrijske primjene nego za obiteljski automobil. Još važnije: ako se amonijak proizvodi klasičnim postupkom uz fosilnu energiju, činjenica da tijekom k orištenja nema ugljika u molekuli ne znači da je cijeli sustav automatski „zelen“. IEA upravo zbog toga govori o potrebi razvoja niskougljične proizvodnje amonijaka, a ne samo o njegovoj uporabi kao goriva.
10. E-goriva – benzin koji ponovno proizvodimo
Postoji i vrlo zanimljiva ideja: napraviti sintetički benzin ili dizel korištenjem vodika i ugljika dobivenog iz drugih izvora. Takva goriva mogu omogućiti da motor s unutarnjim izgaranjem nastavi raditi, ali gorivo više ne mora potjecati iz nafte. Problem je cijena i energetska učinkovitost. Za proizvodnju e-goriva treba mnogo električne energije, a zatim se dobiveno gorivo ponovno spaljuje u motoru.
Zato je za osobni automobil teško konkurirati bateriji, dok bi e-goriva mogla imati više smisla tamo gdje baterije teško rješavaju problem – primjerice u zrakoplovstvu i dijelu pomorskog prometa. IEA upravo ta područja vidi kao važna potencijalna tržišta e-goriva.
11. Alkohol – već se koristi, ali upitna konačna isplativost i šteta
Korištenje alkohola (bioetanola) kao goriva u automobilima nudi obnovljivu alternativu nafti, ali izaziva veliku zabrinutost zbog ugrožavanja proizvodnje hrane i upitne stvarne ekološke isplativosti.
Prednosti (Za):
Obnovljivi izvor: Proizvodi se iz biljaka poput kukuruza, šećerne trske ili pšenice.
Manje stakleničkih plinova: Izgaranjem u motoru ispušta manje ugljičnog dioksida u usporedbi s čistim benzinom.
Manje prilagodbe: Može se miješati s običnim fosilnim gorivima (poput mješavine E10) bez potrebe za potpuno novim tipovima motora.
Nedostaci i ekološki problemi (Protiv):
Problem “hrana ili gorivo”: Zauzimanje obradivih površina za uzgoj sirovina za gorivo smanjuje ponudu hrane i diže cijene namirnica.
Uništavanje šuma: Krčenje prirodnih staništa i šuma radi stvaranja novih poljoprivrednih parcela poništava ekološku korist.
Skrivena potrošnja energije: Korištenje traktora, gnojiva i tvornička prerada biljaka troše puno klasične energije, što umanjuje zeleni učinak.
Kakav je alkohol za budućnost?
Gubitak primata: Promet se ubrzano okreće električnim baterijama i vodiku.
Ograničena uloga: Alkohol ostaje samo prijelazno ili djelomično rješenje, a ne glavni stup budućeg ekološkog prometa.
12. Nuiklearna energija – idealno, ali nemoguće!
Europska unija i svjetski energetski stručnjaci vide male modularne reaktore (SMR) kao ključno rješenje za industriju i elektroenergetsku mrežu, ali koncept ugradnje takvih mini-nuklearnih uređaja izravno u automobile nije tehnički izvediv, siguran ni praktičan za blisku budućnost. Umjesto nuklearnih automobila, veza između SMR-ova i prometa ostvaruje se neizravno.
Zašto nećemo imati mini-nuklearne reaktore u automobilima?
Golema masa i oklop: Nuklearni reaktor zahtijeva teške štitove (olovo, beton) za zaustavljanje zračenja. Taj oklop bi težio nekoliko tona, što je preteško za osobno vozilo.
Sigurnosni rizik u prometu: Svaki sudar automobila na cesti potencijalno bi predstavljao opasnost od curenja radijacije (tzv. “prljava bomba” u slučaju teže nesreće).
Ekonomski besmisleno: Cijena nuklearne tehnologije, sigurnosnih sustava i obogaćenog goriva u svakom pojedinačnom autu bila bi astronomska.
Problem terorizma: Distribucija tisuća malih nuklearnih reaktora građanima stvorila bi golem rizik od krađe nuklearnog materijala.
Kako će SMR zapravo pomoći autima? (Neizravna veza)
Čista struja za punjenje: Mini-nuklearne elektrane radit će u pozadini, stabilno proizvodeći električnu energiju za punjenje baterija klasičnih električnih automobila (EV).
Proizvodnja vodika: Visoke temperature koje SMR-ovi postižu idealne su za masovnu i ekološki čistu proizvodnju vodika, koji se koristi u autima na gorive ćelije.
Zamjena za biogoriva i ugljen: Dok se alkohol bori s problemom poljoprivrednih površina, SMR-ovi zauzimaju minimalan prostor na tlu, a daju golemu količinu energije bez emisije CO₂.
Povijesni kontekst: Ideja nije nova
Pedesetih godina prošlog stoljeća, u jeku nuklearnog optimizma, tvrtka Ford je dizajnirala konceptni automobil Ford Nucleon koji je trebao ići na mini-reaktor. Projekt nikada nije otišao dalje od makete zbog gore navedenih problema sa zračenjem i masom.
A što nas čeka do 2036.godine?
Tu treba biti oprezan. Nitko ozbiljan danas ne može pouzdano tvrditi kako će izgledati automobil 2036. godine. Čak i IEA naglašava kako su scenariji za električna vozila scenariji mogućeg razvoja, a ne predviđanja budućnosti. Ali ,iz sadašnjih tehničkih trendova može se napraviti prilično razumna procjena.
Za osobne automobile
Najvjerojatniji pobjednik bit će baterijski električni pogon. Ne zato što će nestati svi drugi automobili, nego zato što je energetski vrlo učinkovit i tehnološki brzo napreduje.
Drugo mjesto
Hibridi i plug-in hibridi mogli bi još dugo ostati vrlo važni, posebno tamo gdje infrastruktura punjenja nije idealna ili gdje kupac želi maksimalnu fleksibilnost.
Benzin i dizel
Neće nestati. Ali će se sve više pretvarati u pogonsku tehnologiju postojećeg voznog parka, a manje u dominantnu tehnologiju novih automobila.
LPG i biometan
Vjerojatno će ostati nišne tehnologije, s regionalnim razlikama.
Vodik
Najzanimljiviji bi mogao postati u kamionima, autobusima i određenim profesionalnim vozilima, ako infrastruktura i cijena budu dovoljno konkurentne. Današnji podaci već pokazuju da se upravo teški transport više približava toj tehnologiji nego osobni automobili.
E-goriva i biogoriva
Vjerojatno neće postati glavno gorivo za osobne automobile, ali mogu imati važnu ulogu u područjima gdje je izravna elektrifikacija teža.
IEA za 2030. očekuje da će više od polovice rasta potrošnje obnovljive energije u cestovnom prometu dolaziti iz električne energije za električna vozila, dok bi tekuća biogoriva pokrivala velik dio ostatka.
I na kraju – možda je odgovor puno jednostavniji
Automobilizam često traži jednog pobjednika.
Benzin.
Dizel.
Struja.
Vodik.
Ali tehnički gledano, vjerojatnije je da ćemo dobiti više različitih rješenja za različite potrebe.
– Mali gradski automobil može biti električan.
– Obiteljski automobil može biti električni ili hibridni.
– Netko tko svakodnevno radi 500 kilometara može imati potpuno drugačiji izbor.
– Kamion može koristiti bateriju ili vodik.
– Autobus može biti baterijski, vodikov ili nešto treće.
– Stari automobil može još dvadeset godina voziti na benzin, dizel ili LPG.
A u nekim budućim gradovima možda ćemo imati i ono što smo stavili na ilustraciju, autobus bez motora – putnici sami proizvode pogonsku energiju. I možda je upravo to jedina tehnologija kod koje je potpuno sigurno da gorivo nikada neće pojeftiniti pedale.
KONAČNI ZAKLJUČAK:
Najrealnije je očekivati da će 2036. godine postojati puno više pogona nego danas, a ne jedan jedini pogon koji će pobijediti sve ostale. Električni automobil ima najveću šansu za dominaciju među novim osobnim automobilima. Hibridi će vjerojatno preživjeti mnogo dulje nego što se prije deset godina očekivalo. Benzin i dizel ostat će u ogromnom postojećem voznom parku. Vodik će se vjerojatno koncentrirati na određene profesionalne i teške primjene. Biogoriva, biometan i e-goriva popunjavat će specifične niše. A konačnu odluku neće donijeti ni proizvođači, ni političari, ni lobiji. Donijet će je kombinacija cijene, infrastrukture, tehnike i – najvažnije – kupca koji će svoj novac staviti na stol. To je puno zanimljivija prognoza od tvrdnje da već danas znamo kako će izgledati automobil 2036.
Davor Kindy
Foto: Ford, http://www.automania,hr / AI
